Vijetnam za početnike - Hoi An i My Son

Umjesto vlakom, opet se odlučujemo skratiti dio puta, pa letimo iz Saigona do Da Nanga, grada u središnjem dijelu Vijetnama, odakle uzimamo taksi i nakon kratke vožnje završavamo u gradiću Hoi An. Naravno, avion je bio jeftin, baš kao i taksi. Ovaj mali gradić ima nevjerojatno bogatu povijest, nekad je bio velika međunarodna luka (16.stoljeće), danas je jedan od najljepše sačuvanih gradova u zemlji. Odakle početi? Kao prvo, stara gradska jezgra je zabranjena za prometala, tako da je gušt šetati se okolo, stare kineske zgrade, japanski natkriveni most koji unutar sebe ima i malo budističko svetište, nekoliko hramova i stare, dobro očuvane tradicionalne kuće. Zaštićen UNESCO-om, ovaj grad ima neobičan način organizacije turizma. Možete kupiti kupone za 5 znamenitosti i onda birate kamo ćete ići tj. što ćete posjetiti, a iskreno, ima se tu što i vidjeti.

Kako naše oduševljenje hranom ne prestaje ni u ovom gradu (zadnji nevjerojatni užitak je bio mali restoran na obali rijeke, gdje svaku večer imate samo dva menija, mesni i riblji, ali ne znate što je unutra, sve je iznenađenje i to vrlo ugodno), odlučili smo jedan dan posvetiti našem obrazovanju u kulinarskim vještinama. Nekoliko restorana nudi jednodnevni tečaj-upoznavanje s kuhanjem, pa smo odabrali jedan i pojavili se ujutro.

Sve je komercijalizirano, pa tako i tečaj kuhanja. Prvo nas jedan vrlo elokventan vodič vodi do tržnice i upoznaje nas s osnovnim namirnicama koje se koriste u Vijetnamu, uz to nam pokazuje i raznorazne alate koji oni koriste u priremi hrane, naravno, uz dobru cijenu za grupu, svi smo nešto kupili na marketu, malo začina, malo alata, malo kušali svježe hrane i krećemo prema rijeci, ukrcavamo se u čamac, i tu naravno i dalje vodič radi totalnu animaciju, upoznajemo se s ostatkom grupe, sve strendžeri, i nakon pola satne vožnje, dolazimo do jednog ogromnog restorana pokraj rijeke. Objekt u kojem se rade demonstracije se nalazi odmah do rijeke, ustvari sojenica, tako da smo u prirodnom okruženju. Čeka nas 20-tak mini pećnica i otvorenih žarova, gdje ćemo se okušati u wokanju i ostalim peripetijama. Kuhar koji nas podučava je naravno showman, kojem je cilj da se i zabavimo, nasmijemo i nešto i naučimo.

Nekoliko pomoćnika mu pomaže u radu, kako ne bi totalno zabrljali u pripremi. Prvo radimo juhu, nakon toga radimo proljetne rolice, i napokon shvaćamo kako se to radi, poput palačinke od riže, na pari, vrlo staromodno, ali i zanimljivo, punimo ih raznoraznim sadržajima i kušamo. Na kraju nas uče kako se u Vijetnamu dekorira hrana, što je itekako bitna stavka u njihovoj kuhinji. Da ne bi ostali gladni, nakon tečaja imamo i ručak, tako da ovo cjelodnevno učenje prelazi u druženje, nas i Vijetnamaca.

Jedan od bitnih razloga zašto se ovdje turisti zadržavaju su krojači. U staroj jezgri je skoro svaki drugi objekt dućan garderobe, gdje vas čeka nekoliko malih žena, koje vas odmah mjere i kreću u prodaju onoga što znaju najbolje, šivanje. Imaju hrpe kataloga i vi birate kroj, materijal, boju, sutradan dolazite po ono što se naručili. Klasično odjelo me je koštalo 50 dolara, pa vi recite tko je tu normalan, naravno odmah naručujem još nekoliko odjevnih predmeta, zajedno sa svojom suputnicom i naravno, pregovaramo za konačnu cijenu.

U blizini grada se nalazi My Son (čita se kao MI SON, a ne MAJ SAN tj, moj sin, kako američki turisti to znaju čitati, a vijetnamci se naravno ljute), također UNESCO-va baština, nalazišta starog preko tisuću godina. Radi se o starom gradu iz Cham carstva, koje je tu živjelo do otprilike 1700 godine, kada su nestali tj. očito ih je netko pokorio. Nalazište je godinama bilo pokriveno džunglom i tek je u drugoj polovici 20.stoljeća dobilo na značaju. Imali su poveznicu s hinduizmom te su gradili hramove i gradove za svoje kraljeve. Najpoznatiji objekt tj. kompleks ovog naroda se nalazi u Kambodži, Angor Wat. Uzeli smo vodiča na jedan dan i po vrlo vrlo vrućem vremenu smo se šetali po nalazištu.