...i tako je završio naš dio putovanja po Mongoliji i krenuli mi vlakom prema slijedećoj destinaciji tj. prema Irkutsku, gradu kojeg zovu Parizom Sibira.
No do tamo opet slijedi prelazak granice i druženje sa hrpom ljudi oko 40 sati. Sve je išlo super, kad u jednom momentu skužim da vlak stoji na istom mjestu, 5 sati ujutro....i stoji...ne možeš na wc jer "provodnjica" (tako se zovu tete koje su zadužene za brigu oko vagona, kuhanje vode, čišćenje, plahte – ustvari mi bi to rekli domaćice vagona) zaključala i tako je pravilo, kad je vlak na stanici, nema sranja i pišanja 20 minuta prije toga ni poslije stanice
Izadjem van i vidim da su od cijele naše kompozicije koja je krenula iz UB (kratica za Ulaab Baatar) ostala samo dva vagona i to bez mašine ?!?!...a mi se nalazimo na granici...i tako prodje par sati i dodju konačno carinici i policajci tj. sve žene i pregledaju one nas....i negdje oko 11 krenemo prema ruskom pograničnom gradu udaljenom 20-tak km, kroz ničiju zemlju i tamo opet ista priča, carinici tek došli na posao, pa im se ne da raditi, a imaju dvoja spavaća kola za pregledati sa 70 putnika i da skratim, krenuli smo u 15.30h !!!!!
Dakle, od 5 do 15.30 se prelazila granica !!
Odmah nakon carine i policije, na pivo i pišanje. Konačno sam kapituirao, najgori WC ikada, gradić Nauški na granici Rusije i Mongolije, želudac gore dolje, napred nazad...
No to je vrijeme da se bolje upoznaju suputnici, pa npr. upoznate čovjeka koji se vraća sa putovanja biciklom po Mongoliji i Kini u iznosu od 4000 km (iz Švicarske je), pa upoznate ženu koja se rodila u Južnoj Africi, ali je ustvari živjela u Zimbabveu, pa se preselila u Australiju, nakon toga u Indoneziju, onda su se starci vratili u Australiju, a ona otisla živjeti u London......u svakom slucaju, kod svake od ovih priča ti kosa pada sa glave, srećom da se brijem glavu svakih par dana....
Na granici nije bilo problema za mene pa smo krenuli dalje, samo su zafrkavali mongolske švercere, mislim da su ih čak i skinuli sa vlaka....
I idemo dalje prema Irkutsku...gdje se sa transmongolske priključujemo na transsibirsku željeznicu....došli na kolodvor, dočekali nas sa autobusom i odmah odveli na Bajkalsko jezero koje je 70 km dalje , to je najdublje jezero na svijetu (slatkovodno) i ima više vode u sebi nego sva sjevernoamerička jezera...temperatura vode je trenuto 4-5 stupnjeva, ušao do koljena i odustao (naravno), no ove moje australske i engleske babe sve otišle u vodu , rusi gledaju i padaju u nesvijest, a i ja sa njima....
Bili u nekom muzeju o jezeru, savršeno, imaju i akvarije sa ribama...i onda se razišli, svako svojim putem, ja u birtiju sa dvije koke i deri po pivi cijelo popodne sa pogledom na jezero...priroda od koje zastaje dah, nekoliko puta tokom dana.
Bili smješteni po kućama kod obitelji i najeli se ko da mi je baba kuvala, kako ja nešto razumijem ruski, uhvatila me Ljudmila (gazdarica) u djir, pa ožeži pričati, a ja samo klimam i govorim DA, DA....
Spavanje, mir, tišina, svježi zrak, pa budjenje, pa enormni ogromni doručak i pokloni (sva sreća da sam kupio litru džina u Istanbulu) i došli po nas autobusom i doveli nas u Irkutsk u hotel Angara, majko mila...Sovjetski savez se vratio nazad ali ovaj puta sa svim dražestima zapada, kocka, prostituke, sauna, barovi i sve što ide...neljubaznost, nitko nema sitno za uzvratit a ti vidiš da je puna kasa love, ustvari I kod nas se to može često doživjeti, opet neki cool muzej i konačno net kafe sa super brzom konekcijom.....
Jedemo toliko da sam se vec udebljao i iduće putovanje mi je zasigurno Afrika...
Dok je kod nas navodno 38 stupnjeva, ovdje je predivnih 20.
Iduća relacija vlakom je duga više od 5000 km i pokriva 5 vremenskih zona I traje 3 dana bez prestanka. Ovdje se ukrcavamo na tzv. Rossiya kompozciju, vlak koji je originalno Transsibirski, jer ide iz Vladivostoka, mi ćemo njime dalje od Irkutska do Vladimira. U vlaku ruski pop-rock mi se uvukao pod kožu, jer provodnjica glumi DJ-a, a sibirska moda je za plakati (naravno i dok se smiješ)....
....kad predjete toliku razadaljinu i 5 vremenskih zona ktome, pitate se što dalje?
hm, već ću nešto smisliti, dapače moji suputnici imaju lude ideje i kako vrijeme prolazi sve smo si bolji, uglavnom je ekipa cool, sa malim izuzecima...
...u vlaku uglavnom ruske obitelji sa djecom, i naša grupa u vagonu, bio neki dosadni belgijanac koji putuje iz Sahalinska (pogledajte u atlas...nema istocnije tocke u Rusiji) do Brisela....ludjak....ruski roditelji ne daju svojoj djeci da komuniciraju s nama i onda smo ih konačno otopili kad smo napravili tulum šešira, svako je trebao napraviti šešir od biločega, pa su se i klinci priključili...
...imali smo i kviz, koji je sastavljen od čudnih informacija sa novozelandskog pakiranja uložaka....
...imali smo i kartanje do besvijesti....pobijedio jednom
....s obzirom na vrijeme, znali smo biti pijani od votke i pive prije podne...pa popodne spavamo, pa onda opet pijemo...ne preporučujem osim u posebnim prilikama, u ovom vlaku je to tako normalno, pogotovo je bitno kod socijalizacije....
...trebali smo sastaviti pjesmu o našem putovanju i otpjevati na SONG "kompetišnu", pobjedila je prva sibirsko-hrvatska rap pjesma na engleskom jeziku (dakle, ja !)...
...puno smo i spavali....bilo je hladnjikavo pa se nismo puno znojili, pa se nismo ni usmrdili, mada se u vlaku mozete i otuširati zahvaljujući našoj provodnjici Tanji, ali I kupiti od nje što vam drago, ona nazove svoje veze na idućoj stanici I eto ga na ! Kavijar…samo pitaj ! Štogod.....na vecim stanicama se stoji po 20 minuta, pa se tamo moze kupiti svježa hrana od raznih bakica, i cuga i koješta...
Najludji prizor je bio u Sverdlovsku kad smo se sreli sa vlakom iz Moskve za Mongoliju...mi stojimo a oni dolaze na susjedni peron...vlak im još nije ni stao, a oni počeli iskakati na peron sa trapericama, cipelama, torbicama, maramama, kišobranima...šverc u 20 minuta, pa ti vidi...dakle, umirali smo od smijeha od ovog načina trgovine, ali se divili njihovoj predanosti. U jednom momentu prođete vlakom pokraj oznake granice Europe i Azije, fora...
Nema komentara:
Objavi komentar