Putovanje Transmongolskom željeznicom je odista put iz snova, za one koji vole putovati željeznicom. Transmongolska željeznica je jedna od tri rute putovanja iz Evrope na Daleki istok vlakom (druge dvije su originalna Transsibirska od Moskve do Vladivostoka, te Transmančurijska od Moskve do Pekinga, no zaobilazite Mongoliju). Ruta koju sam izabrao kreće iz Pekinga, ide preko Mongolije, Sibira, evropskog dijela Rusije, te završava u Petrogradu.
Ukupna razdaljina koju sam prešao vlakom na ovom putovanju iznosi 9000 kilometara I ukoliko želite putovati odjednom, put traje 6 dana bez prestanka. Naravno, kad ste već tako daleko, želite I nešto vidjeti, pa cijeli put trebate podijeliti u nekoliko sekcija kako ne bi na kraju putovanja zamrzili vlakove za cijeli život. Kad se već odlučite na takav mini pothvat, prvi problem s kojim se suočite je, kako putovati? Sam, sa grupom prijatelja, sa agencijom ili nešto četvrto.
Nakon neuspješnog pokušaja nagovaranja ljudi oko sebe, svjestan da samostalno na ovaj put ne želim ići, ostane vam kao opcija internet I traženje agencija koje rade ovakve ture. U Hrvatskoj ne postoji niti jedna agencija koja radi redovna putovanja ovom rutom jer nema ni interesa, tako da sam na kraju našao australsku agenciju preko interneta, koja mi se svidjela svojom filozofijom putovanja. Kažu oni: “Putujte odgovorno!” Koncept putovanja je mala grupa (do 12 ljudi) sa jednim pratiteljem cijelog putovanja, korištenje usluga lokalnih vodiča, razvijena eko-sociološka svijest, veća fleksibilnost grupe i prilagodba na nepredviđene situacije, donacije od svakog plaćenog putovanja za nezbrinutu djecu diljem puta I još mnogo toga. Jedino što morate znati u ovakvoj grupi je engleski jezik, jer inače ćete imati komunikacijski problem s ostatkom grupe, a to na ovako dugom putovanju nije nebitno.
Nakon što sam rezervirao I platio aranžman, trebalo je naći način kako doći do Pekinga, jer su cijene jednosmjernih avio karata češće skuplje nego sama povratna karta.
Cijena karte I ne može biti dio aranžmana jer ljudi dolaze sa različitih strana svijeta, pa je jedino bitno biti u Pekingu u točno određeni dan I sat. I sad kreću prvi problemi, odakle letjeti da ne bude preskupo, komplicirano I sa što manje presjedanja. Također treba kupiti I kartu za nazad iz Petrograda do Zagreba ili Trsta ili Ljubljane. Agonija je trajala par tjedana, pretražio sam na netu štogod sam mogao I već sam mislio kako će mi avio karte značajno premašiti budget koji sam defninirao sa gornjim limitom potrošnje. I tada mi padne na pamet: “Kako bi bilo da ja na ovako velik put krenem iz Rijeke (Krčki aerodrom) I vratim se na isto mjesto?” Pokazalo se da je to bila najjeftnija varijanta: Krk-Munich-Istanbul-Peking, a u povratku Petrograd-Koeln-Rijeka. Hvala “low cost” kompanijama što su Rijeku uvrstile u svoju mrežu letova! Ili upravi Krčkog aerodroma ?!
Jednom kad sjednete na neku od Airbusovih letjelica I krenete prema Pekingu, krenu pitanja samome sebi: hoću li ja to moći izdržati, što ako vlak zakaže pa ostanemo u dalekom Sibiru danima bez hrane I vode, jesam li kupio dovoljno lijekova za glavobolje, ubode komaraca I ostale leteće gamadi, što ako zakasnim na vlak na nekoj stanici (idući ide tek za dva dana, a grupa je već u drugoj vremenskoj zoni), što ako hrana bude grozna, što ako suputnici budu “freakovi”…no želja da putujete kroz 6 vremenskih zona, da vidite daleke razvijene I manje razvijene krajeve je ipak puno snažnija I u tim mojim razmišljanjima sam preletio Aziju uz hrpu filmova na letu, super uslugom u avionu I došao u Peking.
Uf...nemam pojma otkud krenuti, da li to da je korištenje interneta u Kini vrlo zahjevan posao za bilo kojeg surfera ili da nisam vidio nebo (sa oblacima I suncem) cijelo vrijeme boravka u Pekingu, nemam pojma. Tamo ima toliko smoga, da kad prži, znojiš se kao lud, ali nema brale SUNCA !!! Kiša pada, pa nije kiša, nego neko lagano zafrkavanje vremenskih (ne)prilika ali svejedno dovoljno da moraš kupiti kabanicu, a nju je vrlo lako kupiti, jer ako ti nešto zatreba taj moment, već se pojavi netko tko upravo to prodaje. Nevjerojatni su prodavači, ti Kinezi. Rijetko ćete negdje naći izvješenu cijenu proizvoda, sve može biti stvar pregovora. I baš kad pomisliš da si dobro prošao, u vidik ti uđe nasmiješeno lice prodavača I shvatiš da je još bilo dosta prostora za skidanje cijene. Kako je Kina izvor proizvodnje “lažnih robnih marki”, pitanje je da li se “šoping” tamo uopće isplati. Najlonke na ženskim nogama su apsolutni hit u Pekingu, bila noga u sandali ili papuči, velika je vjerojatnost da je I sveprisutna najlonka u igri. Očito su pojmovi mode u ovom dijelu svijeta bitno drugačiji od naših. Žene obozavaju nositi dokoljenke od najlona na sandale. To je samo činjenica, ne mogu to ni komentirati. Ako su umorni, mogu zaspati bilo gdje na cesti, uz cestu, na klupi, u metrou, u autu, na biciklu, na rikši....
Odem na čuvenu masazu stopala i ležim tako u nekoj opskurnoj sobici, dolazi tip i pita da li sam se predomislio, i da li želim “BJUTIFUL GIRL MASAŽ”, a ja njemu “JOK, POSALJI MI RUŽNU ZA STOPALA”, a on meni nastavlja “BJUTIFUL LAV AND SEKS”, a je opet “DEDER POSALJI TI NEKU IZ BEKSTEJDŽA”... I dodje ona, visoka 145 cm, i krene masirati i ubije me u pojam s svojim malim rucicama. Pa neka netko kaže nešto protiv malih žena (svaka slučajnost je slučajna). Hrana? Prava kineska, samo 95% vremena nemaš pojma sto jedes, a ukusi takvi da ti nije jasno da li je to meso, voće, povrće ili trava ili nesto vanzemaljsko. Bio sam na ballroom “dancingu” ! To je ono kad navečer kinezi izadju u park i plešu valcere, recimo oko 150 parova sa istim potezima i koracima. U istom parku navodno vježbaju ujutro oko 6 sati, ali tko bi se digao tako rano.
No rano se moraš dići ako želiš uloviti dobru sliku sa Kineskog zida, jer kad navale turisti….frka I panika. Prije nego se penješ do zida je hrpa malih improviziranih dućana u kojima može kupiti sve, pa I više od toga. Zid je impresivan, toliko da se pitaš kad ga ugledaš: ma zašto bi netko gradio toliku građevinu na tako nepristupačnom terenu. Naravno, posjet Pekingu ne može proći bez obilaska najvećeg trga na svijetu, grobnici Mao Ce Tunga, Zabranjenom gradu, Cirkusu, Akrobatskim šaolinima…
Nema komentara:
Objavi komentar