....krenuli mi vlakom, i vozimo se tako i vozimo i traje to 36 sati (prvi dio puta vlakom), kartamo kanastu, pričamo o svemu i svačemu, upoznajemo se bolje (tko nije za socijalizaciju, nije ni za ovaj vlak), žderemo non stop, malo spavamo, malo se slikamo, malo pušimo na kraju vagona...i dodje kineska granica, i sve uredu i dodje red na mene, pa gledaju putovnicu, pa ju okreću, pa ju snifaju, pa ju skeniraju, pa odakle sam, pa gdje je to, pa odakle sam, pa tako u nedogled (a izlazim iz njihove zemlje, zamislite !!!), i tako konačno oni odustanu od toga da shvate sto je Hrvatska i puste me dalje (ostali nemaju tih problema jer dolaze iz vrlo poznatih zemalja)...dodju Mongolci i same curke rade na policiji i carini, uniforma, SM pogled i stav, štikle od 10 cm, našminkane (sjetih se Severine)....dušu dale za neki opskurni fetish klub u Berlinu, i mene su malo pogledavale, ali me pustile u zemlju, no kineske švercere su ubile u pojam, djecu im uzimali napolje, stvari i slične gluparije i tako to traje 6 sati, kraj svijeta ljudi moji....
...prije nego dođe Mongolija, tu je I specifičan problem različite širine tračnica u Kini I Mongoliji, pa cijela kompoazicija ulazi u neki hangar gdje se vagonima mijenja podvožje, pa smo u zraku jedan tren I vraćaju nas nazad na šire tračnice, standard koji vrijedi I u Rusiji, pa neće biti novog podizanja, no dok to traje, nema pišanja I pušenja, sve je zaključano, noć je I valjda očekuju da bi trebali spavati…i udješ u Mongoliju (pustinja GOBI je na redu, sve je zatvoreno i prozori i vrata, a opet su ti usta puna prašine i pijeska), kad ono...nema signala jer naši dragi operateri valjda nemaju zašto sklopiti ugovor sa Telekom Mongolia, koji zaista postoji....ali fora je....na mobu stalno pise NEMA SIGNALA, i tako ce to trajati dok ne udjemo u Sibir, za cca 4 dana, baš fora...mozak odmaraš...
...u Kini ne znaju voziti aute (onako kako mi u Europi doživljavamo vožnju), a u Mongoliji su otišli korak dalje...voze kao i mi po desnoj strani, ali imaju više auta sa volanom na desnoj strani nego lijevoj, jer kupuju uglavnom polovne aute iz Japana i to uglavnom djipove, pitanje je zasto? Zato jer ako imate kamenac u bubregu, glavi, mjehuru ili....sve to mongolske ceste razbiju, najveća fora su naplatne kućice tj. kućica (jednina), za koji k.... naplaćujete taj makadam ???? Pješaci su žrtve i tko ti je kriv što moraš preći na drugu stranu ulice....to je važno pravilo, uvijek se osvrći dok prelaziš cestu.
...ovo je drugi svijet po svemu, nista slično nećete vidjeti nigdje, npr. ne znam kako bi vam opisao Mongolskog pankera na ulici, ali to se mora vidjeti...puno toga vas može fascinirati i po dobrom i lošem, boravak u nacionalnom parku Gorki-Terelj je nesto savršeno, domaća hrana (dominira mesina) , jahanje mongolskih konja (ja sam dobio najljenijeg, jer mi je prvi put a i karakterom si odgovaramo, non stop je pasao travu na putu), stražnjica me još i sad boli....spavanje uz zvuke prirode u geru (ili jurta….u svakom slučaju, tradicionalni šator), zemlja je generalno nenapučena, tako da su prostranstva vrlo često popunjena životnjama, bilo konjima, bilo jakovima, šuma, ravnica, pustinja, travnjaka, stijena...sreća pa su većinu zemlje pretvorili u nacionalni park, tako da se imaju čemu nadati kad su turisti u pitanju...njih nema nešto previše, pokoji zapadnjak, nešto koreanaca i to je to....
...monoglski vodič nam je super, liječnik koji radi kao turistički vodič jer je 5 puta bolje plaćeno...
...ovo je zemlja u kojoj 50% ljudi zivi nomadskim načinom zivota, 60% populacije je mladje od 35 godina, i definitivno izgledaju drugačije od Kineza, markantnije i čvršće....
...rusi su napustili zemlju 91.godine i od tada je ovdje kaos koji se neprimjetno pokušava srediti , ali ima jako puno posla...
...najpoznatiji Mongolac (osim Džingis kana) je sumo borac Assasoryu...eto isplatilo se gledati Eurosport, pa se mogu hvaliti da znam o kome se radi...
Jednu večer idemo na folklorni koncert i slušamo khomi pjevanje, tzv, iz grla, gdje pjevač proizvodi neobično duboke zvukove, uz pratnju tradicionalnih gudala, fora je, kako pjevanje, tako i kostimi. U glavnom gradu su uglavnom primali Visu, ostale kartice i nisu dobrodošle. Vožnje minibusom po pustopoljinama su često znale biti prekinute posjetama obiteljima koje žive tradicionalnim načinom života, u šatorima, gdje možete probati kiselo mlijeko od jaka...preintenzivno u okusu i mirisu...
Najpoznatiji event u Mongoliji je Nadaam festival u srpnju, gdje se domaći ljudi bore međusobno u tradicionalnim sportovima, poput hrvanja, jahanja na konjima i streličarstva, ako potrefite odlazak u tom periodu, neće biti lako naći mjesta u hotelima, ali je provod zagarantiran, mi smo ga fulali za tjedan dana, no čuli smo jako dobre dojmove od vodiča...
Ima jos puno toga kao ostavljene djece na ulici, žena koje drže telefon nasred ulice i glume govornice, cigarete koje se prodaju na komad i sl., prilično je jefitno i hrana je savršena, kažu mongolci “Meat is for men and grass is for animals !”
U to ime TUKTUK (nazdravlje)!
Nema komentara:
Objavi komentar