četvrtak, 5. studenoga 2009.

Istanbul za početnike



Ništa čovjeka ne može pripremiti za posjet velikom gradu, pa čak ni ovaj članak na blogu. Možemo si ubrijavati da je Zagreb metropola, pa kad odem u Beč ili Beograd, pomislim koliko je to sve malo kod nas. Istanbul je bio metropola dok su Slaveni još hodali okolo tražeći mjesto za život. Istanbul je sjecište istoka i zapada, nekad suprotnost Rimu u religijskom smislu, danas predvodnik moderne Turske, zemlje Ataturka, ružinog ulja, kebaba, baklava i vrlo bitnog geopolitičkog položaja.
Istanbul je tu za čas, Turkish airlines vozi iz Zagreba i za sat i 45 minuta, avion se spušta iznad grada, kojem se ne vidi kraj. Sve je tako napučeno i gusto, a opet ima i šuma i parkova i brda i jezera. Jedan od najvećih gradova na svijetu, preko 13 milijuna ljudi, na dva kontinenta, smjestio se točno na Bosporu, poveznici Crnog mora i Sredozemlja.
A kad jednom dođeš tamo, obuzme te silina zvukova, mirisa, ljudi, zgrada, tradicije i modernog. Ne znaš od kud bi počeo.

Sultanahmet je dio grada gdje se kriju povijesno najznačajnije građevine: Aja Sofija, Plava džamija i Topkapi palača. Jedna do druge, odijeljene parkovima i vodoskocima, šepure se na samom ulazu u Bospor. Mogu zamisliti sve pomorce ovog svijeta kad prvi puta krenu iz Mramornog mora u Crno more, prizor kakav rijetko mogu vidjeti. Plava džamija je i danas u funkciji, pa je sasvim normalno da se ljudi klanjaju dok turisti hodaju uokolo i dive se ovoj veličanstvenoj građevini, dobar odmor, sjedneš na debeli tepih i malo čilaš i guštaš bos, dok se ekipa oko treba vrzma da ulovi što bolji kadar za uspomenu. Aja Sofija je pak živi muzej, non stop se obnavlja i non stop se otkrivaju novi elementi bilo na zidinama, bilo ispod njih, ipak je ovo jedna od najstarijih bazilika na svijetu. Topkapi palača je stoljećima bilo središte upravljanja Turskim carstvom, sa haremima i svim ostalim ljepotama, ovo je muzej koji je nezaobilazan.


Posjet tradicionalnom hamamu je nezaobilazan, upravo tu gdje se i održao do dan danas. Gruba masaža i trljanje, puno pjene i sapunice, vrući podovi i podiji, ekipa vrlo autentična, doduše malo skupo, ali vrijedi i novaca i iskustva.
U blizini svih ovih građevina je i čuveni Grand Baazar, mjesto trgovine, pregovaranja, odmora, zamki za turiste, jefitnog šopinga kože i svega što vam padne na pamet, najčešće lažnjak, ali zlato i koža su odista dobre opcije za šoping. Toliko je velik da se unutar tih hodnika nalaze i džamije i restorani i čajdžinice i brijači i...mali grad usred velikog. Dalje prema Beyoglu, se nalazi i Bazar začina...zažmiriš i kao da se nalaziš na tako egzotičnom mjestu, udaljen od svih civilizacija i samo nosom osjećaš sve podržaje...
Nešto moderniji dio je Taksim, samo utoliko što je tu Istiklal ulica, pješačka zona u kojoj je uvijek toliko gužva, bez obzira na doba dana ili noći, sa svim dućanima, restoranima, klubovima, u koju god okomitu uličicu (ili sokak) zađeš, nadješ se u nekoj novoj gužvi, novom podražaju, nova glazba, novi animatori koji vas žele uvući upravo u njihov restoran ili klub.

A što tek reći za hranu i restorane?! Gdje god sjeli, dobivate okuse i mirise tako pune i snažne, a tako fine i ukusne, i ne radi se samo o kebabu i baklavi i bureku. Turska je velika zemlja, ima i raznoliku kuhinju, a sve ono što znamo mi o turskim utjecajima na naše kulinarstvo, ovdje dobivate i više od toga. Popiti tradicionalni čaj nakon jela je kao što se kod nas pije kava. Turska kava u Turskoj i nije nešto popularna i češće je vrlo skuplja u odnosu na tradicionalni čaj.
Moderni dio grada sa neboderima, ogromnim šoping centrima, toliko futurističkog izlgeda, a opet dovoljno orijentalno, da čovjek ne zaboravi gdje se nalazi.
I kad gužva i kaos i turisti krenu na živce, dovoljno je sjesti na jedan od brodova u sustavu gradskog prijevoza i za 4 kune se prevezete u Aziju, recimo u Kadikoy, i odjednom se slika mijenja. I dalje je gužva, ali puno pristojnija, sve je pitomije, sve je namjenjeno Turcima, a ne strancima i duga šetališta uz more, i predivni mali kafići, i male tržnice, i pekare, i art dućani....
Ko ne voli dan, u ovom gradu će biti sretan, ovdje noćni život odista ima svoje pravo značenje. Ovisno o tome što volite slušati, lako ili teže, naći ćete upravo mjesto za vas, ali naći ćete ga sigurno. Jedino što treba imati na umu, barem kad su u pušači u pitanju, ovdje se puno strože nego kod nas provodi zakon o zabrani pušenja, i njega nema nigdje u zatvorenom prostoru.

Ljudi su maksimalno ljubazni, uslužni, zgodni, slobodni, kozmopolitski nastrojeni, prijateljski...i nema straha da će vas netko oderati samo zato što ste stranac. Sretan put!

3 komentara:

Anonimno kaže...

ma ovaj blog je zanimljiviji od milićevih emisija!!

Dinko kaže...

ajme meni pola toga nisam vidio, tako mi i treba kad idem sluzbeno samo dolje

Anonimno kaže...

Slažem se sa svime što si napisao, i moji dojmovi su jako pozitivni. Grad ogroman, ali ima mjesta za svakoga, da se osjeti kao uvaženi gost, a ne jedna od turističkih brojki. Ipak, treba puno više vremena da ga bolje upoznam, nadam se ponovnoj posjeti.

sava iz 'putopisa'