Safe place

Bio ja na godišnjem. I razbolio se. Jako. Ništa ne boli, a rezultat bolesti svi vide. I dogodila se blokada u vidu "nepisanja" bloga. A tako mi je dobro krenulo (barem ja tako mislim).
I prolaze dani i događaji a meni inspiracija nigdje.
I vidio Madonnu i bio u Parizu i otišao na bolovanje prvi put u životu (10 godina staža) i Dinamo prošao UEFU i Hajduk izgubio trenera i došla je predivna jesen i ubili Hodakicu i ubili Pukija i umrla mi jedna mlada poznanica od moždanog udara i pocrkale mi sve ribe u akvariju i dobio neki novi zanimljivi projekt na poslu i Sarah Palin pokušava biti faca i Sanader putuje i ne mari i dionice pale na svjetskom tržištu i CROBEX pao i digao se i pao opet i došlo do nelikvidnosti sustava i pale cijene nafte i još jedna draga poznanica umrla od raka kostiju i sestra mi bila na operaciji i...već sam mislio da sam gotov za blog. Mrtvac. A tako je dobro počeo.
I onda je umrla još jedna meni jako draga osoba. Pa sam sjeo u auto i vozio 350 kilometara da ju pozdravim posljednji put. Malo je ljudi zbog kojih to napravite (osim uže rodbine). Ja sam išao jer sam znao da to trebam i da osjećam taj moment kada se vraćate negdje gdje vam je bilo fino i ugodno. Sjetio sam se djetinstva i mjesta gdje sam rado provodio vrijeme, čak i živio jedno vrijeme tamo. Sjetio se hrane, kriza 80-tih, redova za kavu i detergente, crkve sa poznatim korom i pjesmama, ljudi koji više nisu isti, a opet jesu, samo imaju 15-20 godina više, sjetio se nedjeljnih ručaka i jutarnje mise i tog mjesta na koje sam tako volio ići jer sam se osjećao kao kod kuće. To je bilo moje sigurno mjesto. Moj "safe place". Danas sam bio tamo da se poklonim osobi koja mi je omogućila svojom dobrotom i skromnošću da imam svoj prvi safe place u djetinjstvu, da se osjećam dobro i sigurno. Smireno i zadovoljno. Hvala ti, sad sigurno andjelima radiš neki novi safe place.