srijeda, 11. kolovoza 2010.

Silba za početnike


Svi smo barem jednom u životu čuli za Silbu. Isto tako, velika većina nikad nije bila na Silbi, ako ništa drugo onda iz razloga što je ukupni kapacitet smještaja na otoku tek nešto preko 500 kreveta, što znači da preko otoka godišnje jedva da prođe par tisuća gostiju uz stotinjak i nešto stalnih stanovnika. Pa opet, zašto je tako posebna i često spominjana kao predivno mjesto za odmor?!
Za početak, do Silbe se može doći svega na dva načina (osim ako nemate jedrilicu ili ste istu uzeli u najam pa ste došli samostalno morskim putem). Iz Malog Lošinja, trajektom Bartol Kašić, koji tokom sezone vozi jednom dnevno, a van sezone vozi dva puta tjedno, ili iz Zadra istim tim trajektom ili pak katamaranom koji vozi jednom dnevno, nedjeljom i češće. Kako na otoku ne možete iskrcati auto, morate ga ostaviti ili u Zadru ili Lošinju ili pak uopće ne morate krenuti na put s autom, buseva, barem prema Zadru ima hrpa. Trajekt je naravno jeftin, katamaran još jeftiniji. Prva vizura Silbe s trajekta vam govori o tome kako je otok malen, bez visokih brežuljaka, te u pozadini se moćno propinje Velebit sa oblacima koji kao da sjede na vrhu te moćne planine, no Velebit je predaleko da bi svojim klimatskim utjecajima narušio vaš odmor.
Vrlo je živo prilikom svakog uplovljavanja trajekta, bilo da dolazi iz smjera Zadra, bilo Lošinja. Uvijek se skupi dosta ljudi koji dočekuju svoje nove goste, ili ugostitelji i vlasnici dućana koji dolaze po svoje namirnice za prodaju ili pak dolazite da vidite tko je novi došao na otok. Ukoliko ste na otoku barem tjedan dana, vrlo brzo ćete pozdravljati ljude poznatih lica, jer vas ionako nema puno. Brojčano gledano, ovo je otok luksuza za malobrojne.
Drugi luksuz kojeg ovdje imate je mir od automobila i ostalih prometala, jer na otoku je zabranjeno voziti osim par malih traktora koji služe za dostavu i održavanje čistoće na otoku, nema ni bicikala (osim dječijih) ni motocikala, tako da jedini zvuk prometa može biti s mora u obliku kakve barke ili trajekta, ili iz zraka, kada neki imućni ljudi lete helikopterom iz Zadra prema sjeveru.


Treći luksuz je čistoća. Bilo zraka, bilo mora, bilo mjesta. Svi oblici industrije su jako daleko, more je iznimno čisto i prilično slano, mjesto je vrlo čisto. Poneke od udaljenih plaža znaju biti prljave jer more nanosi kojekakve ostavštine s drugi otoka ili kontinenta ili sušenu morsku travu pa imate dojam da nema brige na otoku, no to je svakako plod nekoliko gorenavedenih faktora. Ako ste s klincima, teško da ćete ići na takve plaže jer vam treba barem par kilometara da dođete do njih, ali avanturisti bilo koje vrste će svakako naći zanimljivosti na putu do tih plaža.


Hrana na otoku nije skupa! Iako smo bili spremni nakupovati hrpu hrane prije dolaska, jer dostava na otok nije nimalno jednostavna, shvatili smo da to nije potrebno. Ovako mali otok ima par dućana, restorana, veliki štand s voćem i povrćem u centru mjesta, pekaru, trafiku, poštu, uglavnom sve radi svaki dan bez obzira na petak ili svetak. Kako je sve dosta smješteno oko centra mjesta u kojem se nalazi crkva, jutarnji obred započinje kupovinom predivnih krafni u malom dućanu i svježem kruhu. Zatim slijedi kava s tostom i limunadom (sve to za 25kun, vrlo povoljno za Jadran) u kafiću MIK, u kojem se putem wirelessa provjere statusi na fesju, gmail i pročitaju novine, jer one prave papirnate dolaze tek oko 1 sat na otok, tako da do tada živite u jučerašnjem danu.

Nakon MIKa, red je krenuti na plažu, a toga ovdje ima napretek, bez obzira u kojem smjeru krenuli. Dvije gradske plaže s obje strane otoka upravo na dijelu gdje je on najuži su najpopularnije. Uz kafiće na plaži, tu imate sve što vam je potrebno na kupanje. Sladoled King je 15 kuna, možda mrvicu previše ako imate hrpu djece uz sebe. Od ostalih plaža koje svakako vrijedi posjetiti, ali i paziti da se ne izgubite u raslinju i da imate dovoljne količine pitke vode sa sobom, su Pernastica, Dobre vode i Nozdre. Osim što su udaljene pa nisu napučene, njihova ljepota je upravo u moru, čist, sitan pijesak koji vas podsjeća na Karibe (za one koji su bili, a za one koji nisu, ne morate ni ići, odite na Silbu). 

Sloboda na tim plažama je maksimalna, ako želite biti goli, možete, ako ne želite, ne morate. Hladovine nema na pretek, ali i tu se lako možete snaći s improvizacijom. Šetnje prema tim plažama su vrlo ugodne i na otoku možete dobiti mapu na kojoj su ucrtani putevi prema tim plažama, iako i tu treba biti oprezan da se ne zaluta. U krajnoj liniji, završit ćete na nekoj drugoj plaži, neočekivano. Moguće je da ćete sresti nekog poznatog (lice s malih ekrana) no poštujte tuđu diskreciju i ne korisite svoj mobitel za slikanje i slanje časopisu 24 sata.
Nakon plaže ste opako gladni, a tu nema bojazni, par restorana se brine da budete siti barem do ponoći. Najskuplji i vrlo ukusan restoran je na samoj pristanišnoj luci, jer tu plaćate pogled, pogotovo ako dođete na večeru, ispratit ćete takav zalazak sunca da i nije čudno koliko ćete platiti. Naravno, ne morate puno potrošiti, pašticada s domaćim njokima vas stoji 70kn i vrlo je ukusna, domaće vino je ok crno, dok bijelo zaobiđite, osim ako ne pijete gemišt. Slijedeći restoran kojeg je dobro posjetiti je Vila Velebita u samom centru mjesta, cjenovno mrvicu povoljniji od prvog restorana, tu ćete dobiti vrhunsku uslugu od iznimno ljubaznog osoblja (preporučam hladna predjela iliti snack). Ako ste za pizze, onda svakako ne zaboravite otići do Ive jer tamo su najbolje, tj. jedine pizze na otoku, malo skupe (od 50kn naviše) ali sasvim ukusne, možete i naručiti i doći po njih.
Za kraj ovog prehrambenog dijela, treba spomenuti Fregadon, koji je definitivno bestbuy na otoku. Svaki dan imaju 3 menija po 75 kuna unutar kojih bude juha ili hladno predjelo, glavno jelo (mesno ili riblje), salata i desert. Sve je fino i ukusno, restoran vode domaći ljudi i cijela obitelj radi tamo i briga oko gosta je očita i najbolja na otoku. Sve je moguće i sve se može dogovoriti.
Slastičarna pored crkve će vam pružiti slatka osvježenja u obliku kolača i sladoleda.
Noćni život, barem ljeti je vrlo zanimljiv. Skoro svake večeri se događa neki performans iliti event J. Bilo da se radi o lošem reggea koncertu ili jazzu ili house partiju ili sportskom natjecanju ili kreativnim radionicama, vrlo lako se možete dobro zabaviti, preko dana se oglasi na uličnim stupovima, tako da znate gdje i kada doći, a navečer zabava može potrajati do sitnih sati.
Rezervacija smještaja je korisna par mjeseci unaprijed, a ono što posebno fascinira na ovom otoku su lijepe kuće i vile, kao da postoji neko nepisano napravilo da se ne smije graditi na ružan način. Imajući u glavi slike nekih naših ljetovališta, ovdje sasvim možete reći da je ljudima stalo živjeti na lijepom mjestu i u lijepom prostoru.
Za kraj, svakako treba reći ono što je na otoku loše (da, ima i toga) ili barem ono čega se treba paziti. Kao prvo, prirodnih izvora vode nema, stoga se sva voda za piće mora kupovati, no velike plastične boce od 7 litara koštaju 10 kuna pa nije tako skupo. Prilikom tuširanja treba biti oprezan a ne rastrošan. Komaraca i sitnih buba ima jako puno, stoga bilo kakav oblik zašitite od buba vam može olakšati večer. I to je to. Nema drugih loših stvari! Tako lijepa, tako naša – Silba!

četvrtak, 29. srpnja 2010.

Cruiseri - blagoslov ili pokora?!

Dubrovniku se godinama već omilio dolar koji stiže u gradsku kasu preko luke. I prodajemo tzv. luksuzni turizam strancima u masovnom obliku. Nema novinskog izvještaja koji kad spominje Dubrovnik ne govori o povećanju prometa kruzera i njihovih jednodnevnih izleta kroz grad i okolicu.
Čak i Split pa i Rijeka briju kako bi htjeli dio tog kolača. Fini je to kolač, lova teče u potocima, a kolateralne žrtve ostaju negdje po putu razbacane u bespućima strategije CRO turizma.

Tko ima koristi od kruzera?
1. Kompanije prijevoznici - prosječni kruzer ima barem 2500 putnika, koji plaćaju putovanje od 7 dana već od 700 EURa naviše
2. Kompanije posrednici - koje prodaju aranžmane za kruzere i uzimaju svoj postotak zarade samo činjenicom da imaju informaciju koju vi kao putnik nemate
3. Kompanije koje organiziraju izlete na kopnu - opet je riječ o velikima, jer mali poduzetnici teško mogu dobiti ugovor s ogromnoj kruzer industriji, u Dubrovniku je to Atlas (a tko bi drugi bio), koji vjerojatno zbog nedovoljnog kapaciteta kad se iskrca 10.000 ljudi uzima u podnajam ove male...npr. netko vam prodaje izlet od 50 USD za dvadeset ljudi, vodičeva dnevnica ne može biti veća od 100 USD, kuda ide ostalih 900 USD?!?
4. Luke tj. gradske vlasti - naknade za pristanak brodova su prilično velike i eto ti punog gradskog proračuna

Tko nema koristi od kruzera?
1. Iznajmljivači soba, hoteli - kruzer je plutajući hotel, tako da kad se netko hvali koliko je gostiju posjetilo Dubrovnik, neka bolje pogleda brojke koje kažu da Poreč, Rovinj i Medulin imaju više noćenja u 2009.g. od naše metropole turizma
2. Mali poduzetnici - teško će neki mali restoran, dućan suvenirima, organizator izleta pronaći svoje mjesto pod suncem u ovom biznisu, njima ostaju mrvice, jer veliki se potrude uzeti veći dio zarade dok je putnik još na brodu
3. Gosti koji ljetuju u Dubrovniku - preko dana gledaju na te grdosije u luci, a ako odu u grad, moraju se gužvati s tisućama ljudi koji su došli upoznati jednu novu zemlju na 8 sati...helouuuuu!!! nemojmo se hvaliti kako nas obilaze, kad je poznato da su sve kruzerske luke ustvari centri masovnog turizma, DA, upravo tako MASOVNOG
4. Mi, obični građani i naša majčica zemlja - istraživanja pokazuju da u jednom danu vožnje kruzer potroši goriva koliko 2000 automobila potroši godišnje...pristajenje u lukama utječe na floru i faunu mora, to su valjda svi biolozi već istrubili; gosti koji dođu na 8 sati u naš grad mogu potrošiti 50-tak dolara bez problema i na taj umjetni način podižu standard koji prosječan CRO ne može pratiti pa ljetuje na Viru

Elem, što nam je za činiti?
1. Smanjiti broj dolazaka kruzera u Dubrovnik, maksimalno jedan dnevno, pa ako je već do love, nek dođe onaj koji je spreman najviše platiti, ali užitak otrkivanja grada će biti puno veći i gosti će poželjeti doći i slijedeće godine, ali ne brodom, nego na tjedan dana.
2. Smisliti strategiju koja ne leži na činjenici da su kruzeri otkrili Dubrovnik, a mi bolje da ništa ne radimo nego da uzimamo lovu dok žele dolaziti; KRUZER=MASS MARKET, ali to nitko ne želi priznati, jer bi u tom slučaju trebalo napraviti neke konkretne korake za nova tržišta
3. Dubrovnik građanima, a ne kompanijama! što god to značilo, dobro mi zvuči za revoluciju...
4. Ništa. Sjediti doma i gledati na vjestima kako obaramo rekorde po broju putnika koji dolaze na kavu i sendvič, a pritome imaju na brodu i doručak i večeru.

subota, 29. svibnja 2010.

Ideja za izlet - vjetroelektrana kod Senja

Sjedimo tako jedan dan i razmišljamo, kuda bi mogli otići u okolici Rijeke, a da još nismo bili...brzo se spremila hrana i na put prema jugu. Poslije Klenovice ima jedna mala pumpa s desne strane i odmah preko puta je cesta koja vodi u brdo. Krenuli prema Alanu, praktički granici dviju županija. Vrlo brzo se mijenja krajolik, proplanci su predivni, nebo živo, promet nepostojeći, cesta solidna, dovoljna za prolaz dva auta (osim na par dijelova).

Nakon sat i sitno vožnje dolazimo u Alan i dalje prolazimo cestom do prve vjetroelektrane u Hrvatskoj. Oko 20-tak modernih vjetrenjača neumoljivo se opire vjetru i vrti, zvuk koji dolazi je u početku čudan, lako se naviknuti, kao da reže zrak. Ogromne su, pogotovo kad dodjete u podnožje barem jedne od njih. Pristup je jednostavan, nema nikoga nigdje, a trave i mjesta za uživanje kolikogod hoćete.

Parkirali nedaleko i krenuli pješice u šetnju, te u potragu za mjestom s dobrim pogledom na ovu visoravan. More se vidi u daljini, kao i otoci. Vjetar je jak, ali ne smeta, sunce grije pa nije hladno. Dekica je već tu, hrana se vadi, gušti. Društvene igrice, čitanje novina, sunčanje, svježi zrak, oblaci koji tako brzo prolaze i gomilaju se iznad otoka, pas trči okolo i uživa u ovom beskraju.

Naravno, u povratku se ne vraćamo istim putem, nego produžavamo dalje cestom i spuštamo se u Senj, koji se očito napaja ovom električnom energijom. Nastavljamo dalje do Klenovice, kavica uz more, čisto da imamo potpuni užitak dana i izleta i eto nas doma. Blizu, jeftino, zdravo i drugačije.

petak, 28. svibnja 2010.

Goli otok za početnike

Goli otok! Koliko puta smo kao djeca čuli za to ime, grozili se uopće na postojanje tog otoka, kao da bi ga trebalo izbrisati s lica zemlje s obzirom koja mu je namjena bila u periodu poslije drugog svjetskog rata pa sve do 1988.godine. Jednom mi je frend pričao da je čuo da je njegov rođak bio tamo, ali to nikad nisu saznali, jer se nikad nije ni vratio. Misterije i tajnost vezane za ovaj otok su bile i ostale dio nekog svijeta, prosječnom čovjeku nepoznate, ali ljudima koji su tamo proveli i mjesec dana, život se zauvijek promijenio.

U turizmu se svašta može podvaliti turistu, doklegod je iza toga kakva-takva priča. Goli otok ima svoju priču koja se niti ne može iskoristiti u potpunosti jer postoje brojni razlozi, od političkih do geostrateških. Ali izlet na Goli otok je vrlo moguć, najčešće s otoka Krka ili otoka Raba, ovisno što vam je bliže i jednostavnije. Jednodnevni izlet, od 9,30 do 18,30 u pravilu košta oko 250 kuna, pitanje je što dobivate za to?!

Ako ste recimo odlučili ići na izlet iz grada Krka i kupili kartu za brod Tajana (vl.Anton Žužić- www.zuzic-krk.com eto malo besplatne reklame), prvo će vas dočekati na brodu ljubazno osoblje (ili kako to njima na leđima piše CREW), koje će vas počastiti domaćom rakijom. Nakon toga slijedi jutarnji snack, srdele s kruhom , tek toliko da izdržimo do ručka. Vožnja do Golog otoka traje oko 2 sata, putem koje se prolazi kraj zapadne strane otoka Krka, s pogledom na Staru Bašku, nakon čega se brod približava otoku Grguru (na kojem su bili ženski zatvori), te brod prati putanju otoka, gledajući u nepristupačne hridi i kamenje, bez drveća.

Goli otok se nazire u daljini, ali više nije potpuno gol, na jednoj strani otoka ima i nešto drveća, no kako je kiša ovdje rijetkost tokom ljeta, dosta toga se isuši i izgori na suncu. Već izdaleka se vidi koliko je on ustvari mali otok, niti 5km2, osmatračnice su prve na vidiku, a pustoš i praznina otoka se vidi već izdaleka. Pristanište za manje brodove, jedna birtija, prazna i suvenir shop sa par razglednica, jednom knjigom i nekoliko T-shirtova, užas i sramota, preskromno, ali opet, vrlo u skladu sa stanjem na otoku.

Još na brodu smo čuli dio priče o otoku od profesora Bobinca, čovjeka koji je 3 godine boravio na otoku kao politički zatvorenik. Danas ima 86 godina i ponekad vodi grupe s lokalnim prijevoznicima, stoga ako se ikada odlučite na ovaj izlet, pobrinite se da budete u grupi koju vodi upravo čovjek koji je ovdje gulio besmislene dane i noći. Vrlo energičan i vitalan djedica, u što smo se vrlo brzo uvjerili, kad je 2,5 sata vodio grupu po otoku, sunce prži, ali očito njemu povratak ovdje nije strašan, on je tu da se sve ovo ne zaboravi!

Tko su gosti? Kažu neki da nema Slovenaca, da vjerojatno ne bi ni bilo odlazaka na otok, poneki par talijana, njemaca, austrijanaca, hrvati rijetko dolaze. Profesor nas vodi svojim pričama u mračan period života 50-ih godina prošlog stoljeća, na otoku tako izoliranom, tajnom, s kojeg je bijeg praktički nemoguć, govori nam o strašnim metodama preodgoja, u kojima su i sami zatvorenici sudjelovali mučeći jedni druge. Obilazimo napuštene objekte, u većinu se ne može niti ući jer su ili zaključani ili su u tako lošem stanju da je pitanje kako bi preživjeli ulazak u smradljive prostorije. Srećom bura ovdje puše često pa se smeće sa otočnih staza brzo počisti. Možda i najvažniji problem oko toga što ovdje nema turizma, a ima potencijala je nedostatak vode tj. prirodnih izvora koji bi poslužili gostima u dugim ljetnim danima.

S druge strane, opća nesređenost objekata koji propadaju iz godine u godinu, ostavljeni zubu vremena da dokrajči ono što čovjek nije uspio, su naprosto šteta. I kulturološki i povijesno i turistički.  Stotine tisuća putnika prođe godišnje kroz Alcatraz, nije mi jasno da se ovdje ne može napraviti nešto slično, jer ako ništa drugo, horor priča iz prošlosti ima napretek. Ali dobro, valjda je bolje ulagati u Dubrovačku luku da nam dolaze kruzeri i iskrcavaju tisuće ljudi dnevno da pomirišu naš dragulj...

Nakon prilično iscrpnog izlaganja prof.Bobinca, idemo na barku gdje nas čeka prilično solidan ručak, riblji (može i mesni, po izboru) s jednim pićem uključenim u cijenu izleta. Inače cuga nije nešto skupa na brodu, tako da je jedino bitno ponijeti bocu vode sa sobom prilikom izleta na otok. Nastavljamo dalje prema Grguru, gdje je nekad bio ženski zatvor i koji je u odnosu na Goli u još lošijem stanju. Srećom dio otoka je bogat vegetacijom, pa ima i nešto pčelara, jedna birtija i to je to. Objektima se niti ne približavamo, jer su napušteni puno ranije od onih na susjednom otoku, ali profesor i ovdje ima svoju dio priče.

U povratku guštamo vozeći se brodom vjetar nas miluje, a sunce prži, galebovi nas prate, hranimo ih kruhom tako da ih se brzo stvara cijelo jato. Dalmatinska glazba (umjesto MIK-a) pere na zvučniku broda, prepričavamo svoje dojmove, svjesni da je ovo sve samo ne običan dnevni izlet. Novac koji smo platili za ovo, definitivno vrijedi, sigurno se za veće grupe može i pregovarati cijena, a mislim i da za klince imaju popust, Što čekate?!

utorak, 18. svibnja 2010.

Gradski prijevoz u svijetu - cijene vožnje u 70 gradova

Cijene gradskih prijevoz po većim gradovima na svijetu ovise naravno o ekonomskom stanju u državi, ali i činjenici da pojedini gradovi značajno potpomažu svoju zajednicu subvencioniranjem prijevoza za svoje stanovnike. Osim velikih razlika u cijeni, postoje naravno i velike razlike u kvaliteti prijevoza, bilo da se radi o čistoći, ispravnosti, gužvama i slično. No razlika od Havanske 22 lipe i Londonske 34 kune je ipak prevelika uzimajući u obzir da se radi o prijevozu od točke A do točke B. Cijene su izražene u kunama, predstavljaju pojedinačnu kartu za jednu vožnju.

Hrvatski gradovi su u drugoj polovici tablice od 43 do 46 mjesta. Zanimljivo je da su od naših gradova jeftiniji glavni gradovi država koje su i manje i više razvijene od nas poput Bukurešta, Varšave, Moskve, Lisabona, Praga, Beograda, Madrida...
Naravno na području Balkana smo najskuplji!


Rank City KN Rank City KN
1 HAVANA Cuba 0.22 36 MADRID Spain 7.25
2 Ho Chi Minh City Vietnam 0.62 37 ROMA Italy 7.25
3 CAIRO Egypt 1.05 38 Milano (Milan) Italy 7.25
4 KIEV Ukraine 1.3 39 ATHINAI (Athens) Greece 7.25
5 CARACAS Venezuela 1.35 40 Ljubljana, Slovenia 7.25
6 MANILA METRO Philippines 1.4 41 Los Angeles USA 7.33
7 MEXICO CITY Mexico 1.4 42 Rio de Janeiro Brazil 7.65
8 TEHRAN Iran 1.47 43 Rijeka, Croatia 7.75
9 MINSK Belarus 1.64 44 ZAGREB Croatia 8
10 BUENOS AIRES Argentina 1.7 45 Split, Croatia 8
11 TASHKENT Uzbekistan 1.75 46 Osijek, Croatia 8
12 BUCURESTI (Bucharest) Romania 2.22 47 Sao Paulo Brazil 8.31
13 BANGKOK Thailand 2.36 48 DUBLIN Ireland 8.34
14 Shanghai China 2.57 49 BUDAPEST Hungary 8.4
15 BEIJING China 2.6 50 Tel Aviv, Israel 8.8
16 Hong Kong China 2.79 51 Hamburg Germany 9.4
17 DELHI India 3.25 52 Barcelona Spain 10.15
18 SOFIA Bulgaria 3.7 53 Sydney Australia 10.4
19 JAKARTA Indonesia 3.84 54 STOCKHOLM Sweden 11.33
20 St Petersburg Russia 4.25 55 PARIS France 11.6
21 WARSZAWA (Warsaw) Poland 4.35 56 San Francisco, USA 11.74
22 SKOPLJE Macedonia 4.35 57 Zürich Switzerland 12.95
23 SANTIAGO Chile 4.38 58 WIEN (Vienna) Austria 13
24 BOGOTA Colombia 4.8 59 New York City USA 13.2
25 MOSKVA (Moscow) Russia 5 60 Chicago USA 13.2
26 BRATISLAVA Slovak Republic 5.1 61 Toronto Canada 14.18
27 PRAHA (Prague) Czech Republic 5.12 62 HELSINKI Finland 14.5
28 SEOUL South Korea 5.18 63 BERLIN Germany 15.25
29 Istanbul Turkey 5.72 64 Montreal, Canada 15.6
30 LISBOA (Lisbon) Portugal 5.8 65 München (Munich) Germany 17.4
31 BEOGRAD (Belgrade) Serbia 5.9 66 AMSTERDAM Netherlands 18.9
32 SINGAPORE Singapore 5.92 67 Melbourne Australia 19.25
33 SARAJEVO Bosnia 6.5 68 KOBENHAVN (Copenhagen) Denmark 22.43
34 TALLINN Estonia 6.95 69 OSLO Norway 24.4
35 TOKYO Japan 7 70 LONDON UK 34