Mira ili Stefano ?!

Nakon dugo vremena traženja, našao sam Miru Zrnić. Ta fenomenalna kuharica je nekad vodila konobu Malo selo u Fratriji kod Buja, da bi prije nekog vremena dobio informaciju o njenom novom mjestu rada.
Elem, radi se o konobi u mjestu Merišće, na cesti od Buja prema Momjanu, treba skrenuti prema Kozloviću i samo ravno. Na jednoj osami s lijeve strane ceste se nalazi kućica u cvijeću, ograđena visokom živicom, nekoliko auta s desne strane će vam jasno ukazati da ste na pravom mjestu. Konoba je preslatka, ali mala, tako da ako Istrom kruže tamni oblaci, nazovite i rezervirajte si mjesto 052 779 152. Ukoliko je lijepi dan, gušt će biti time veći jer vanjska terasa je ogromna.
Jelovnika i dalje nema. Gđa Mira će vas pozdraviti i reći što je taj dan pripremila. S obzirom da je trenutno sezona šparoga, kušajte toplu kremastu juhu. Nakon toga, krenite s fritajom, kombinirano s pršutom i šparogama. Možda malo domaće tjestenine? Svakako naručite fiorentinu (ali pazite, jer je preogromna, jedna za dvije osobe je dovoljna) ili omobolo s restanim krupirom. Ne zaboravite na izvrsne deserte! Vino neka teče, voda neka krijepi, gušt će biti i kad dobijete račun, jer ćete se dobro pogostiti za cca 150tak kuna. Ono čime je sve začinjeno je osoblje, domaće, ljubazno, vedro i veselo. Kao da se osjećate kod kuće, jer dok sjedite unutra, pogled u kuhinju vam je uvijek otvoren. Stari kamin na kojem se peče meso je metar od vas. To je vrhunski primjer kako se dobra kuhinja i izvrsna usluga nadopunjuju u jedinstveni proizvod.

Zagreb je postao bogat za novi restoran u centru grada. Terasa restorana Stefano u Bogovićevoj je svima zapela za oko. Dobra lokacija, lijepo uređeno, velika vanjska terasa, hladovina. Ma milina. Pa ajmo probati! Dođemo, obučeni kao 'turisti studenti', obratimo se na hrvatskom jeziku za slobodan stol (pola terase prazno, na jednom stolu stoji znak rezervirano). Konobar nas odmjeri te kaže :sačekajte da vidim da li ima slobodnog mjesta ! Mi u čudu ?! Ok, vraća se za par minuta, terasa i dalje poluprazna, no dođe druga osoba i ponudi nam mjesto. Sjedimo i gledamo jelovnik. Zazubice. Dobro zvuči. Cijene pristojne. Čak neočekivano prosječne. Ok, shvaćam da neće guliti narod (barem netko). Naručimo hranu i piće, zamolimo pepeljaru. Nakon par minuta dolazi onaj isti konobar s početka priče i uzima pepljaru vrlo energično i usiljeno pojašnjava da po novom zakonu nema pušenja tamo gdje se služi hrana. Molim ?! Pa vani smo ! Kaže on, nema veze, tako kaže zakon i slavodobitno odnosi pepeljaru. Stol do nas, puna pepeljara, ljudi gledaju, vraća se on, oduzima i njima (kao da je zakon počeo vrijediti od našeg dolaska). Nema nigdje oznake da je zabranjeno pušenje. Nikome za stolom nije jasno. Ustajemo se i odlazimo. Konobarici je neugodno i ispričava se. Gotovo je. Žao mi je da nismo kušali hranu od majstora Stefana, no možda da nazove Miru i da ju pita kako trenira svoje ljude. Možda je Stefano napravljen samo za turiste i rođendanske proslave poznatih osoba?! (dan poslije je bio jedan 'slavni' rođendan upravo tamo). Ljudski pristup uvijek prolazi, kada će neki ugostitelji to shvatiti???

Okolica Madrida

Da je Madrid centar Španjolske, ne samo kao metropola, nego i geografski i da njegova pozicija nije nimalo slučajna, dokazuje upravo njegova okolica. Naime, ako vam ikad dosadi Madrid (što je malo vjerojatno, no recimo da ste željni malo više mira i opuštenosti bez gradske vreve), prilike za izlete su nebrojene i teško je reći kuda krenuti. Okolica Madrida je bogata i povijesno i prirodno i izazov je za sve sladokusce bilo da uživate očima, ustima ili ušima. Ako imate jedan dan za izlet i ne znate kamo bi otišli, evo par ideja o tome, kuda, kako i zašto.
KUDA: TOLEDO
KAKO: vlakom s željezničke stanice Atocha, povratna karta košta 15 EUR-a, vlak polazi svakih sat do sat i pol, vožnja vrlo brzim vlakom traje 30 minuta.
ZAŠTO: smješten na brežuljku iznad rijeke Tejo (Tagus), ovaj gradić spada među najstarija naselja u Španjolskoj, ostaci rimskih građevina su još vidljivi izvan zidina, no njegovo zlato doba je period od preko 400 godina koliko je bio glavni grad ovog područja, nakon kojega je Madrid u 16.stoljeću postao glavni grad. Jedna od velikih značajki grada je da su u njemu dugi niz godina živjeli Muslimani, Kršćani i Židovi u miru i konstruktivnoj zajednici. Danas je ovaj gradić najposjećenije madridsko izletište i provesti jedan dan u njemu je upravo milina. Hodati uskim gradskim (i vrlo često strmim) uličicama je kao da hodate kroz daleku povijest jednog predivnog razdoblja. Za katerdalu u Toledu kažu da je najljepša u cijeloj zemlji (odmah uz onu iz Sevilje). Doduše i ulaz u katedralu je dosta skup (7 EURa). Svuda po gradu ćete naći brojne dućančiće koji prodaju tradicionalne suvenire, od srednjovjekovnih mačeva, pa do čuvene keramike, nakita i dijelova nošnji. Ručak možete pojesti za 10-tak EURa u nekom malom restorančiću, po mogućnosti s pogledom. Jedan od zvonika njegovih crkvi (Jezuitska crkva) će vam pružiti 'rajski pogled' za 2-3 EURa, odakle vam puca pogled na cijeli grad i njegovo zeleno-plavo-smeđe okruženje. Brojni turisti su možda smetnja, no labirint uličica će vam omogućiti da se izgubite nekoliko puta u toku dana i da samo opušteno šećete i uživate u blagodatima vjetra, pogotovo kada je u Madridu jako vruće. El Greco je bio jedan od najpoznatijih stanovnika ovog grada, tako da ćete imati priliku uživati i u njegovim radovima.

KUDA: EL ESCORIAL
KAKO: lokalni vlak sa stanice Atocha ili Chamartin, povratna karta oko 6 EURa
ZAŠTO: El Escorial je mjesto smješteno na padinama obližnjih Sierra de Gudarrama, koje je svjetski poznato po Samostanu San Lorenzo (ili samo El Escorial), mjesta s kojeg je španjolski kralj Filip II upravljao cijelom zemljom u srednjem vijeku. Kao i Toledo, i ovaj građevina pripada svjetskoj baštini UNESCOa. Građevina dominira cijelim gradom i regijom jer je naprosto ogromna. Ima par tisuća prozora, nekoliko stotina prostorija, kapelica, baziliku, galerije slika, predivni vrt, ogroman trg ispred, i naravno dugi red turista (i domaćih i stranih). Ovo zadovoljstvo će vas koštati oko 8 EURa. Isplati se !
Sam gradić je čaroban, malen, s nekoliko vrlo zanimljivih kafića i mjesta gdje možete dobiti ukusnu okrijepu. Okolna brda vas mogu lako očarati da ostanete i malo duže i otkrijete kakav zanimljiv uspon na vrhove.

KUDA: SEGOVIA
KAKO: najbrža veza je superbrzim vlakom AVE, sa Chamartina, no stanica je udaljena 5 km od centra grada, no gradski prijevoz će vas začas dovesti do Akvadukta, cijena povratne karte oko 15 EURa
ZAŠTO: Često uspoređivan s Toledom po atraktivnosti, ovaj grad sjevernozapadno od Madrida ustvari nije zaslužio biti uspoređivan po ljepoti ili značajnosti, jer posjeduje neke od jedinstvenih prizora i građevina cijele regije. Najpoznatije građevine grada su: Alcazar (ulaz 6 EURa), izgrađen u 11.stoljeću i kroz svoju dugu povijest imao je nekoliko bitnih uloga i funkcija o kojima ćete čuti i uživati dok budete koračali njegovim prolazima. Kažu da je bio inspiracija Waltu Disneyu za Pepljugin zamak; i Rimski akvadukt, star skoro 2000 godina koji prolazi gradom kao neupitna relikvija organizacije rimske infrastrukture iz davne prošlosti. Svojim najvišim dijelom je visok 28 metara. Grad je poznati i po kastiljskoj kuhinji i probati tradicionalno pripremljenu janjetinu je dodatni bonus posjete ovom gradu.

KUDA: ARANJUEZ
KAKO: lokalni vlak s Atoche ili Chamartina, vožnja traje cca 40 minuta, povratna karta oko 6 EURa
ZAŠTO: Moguće je da gradić Aranjuez ne može ponuditi raskoš Toleda ili tradiciju Segovie, no kraljevska palača koja se nalazi u ovom gradu, zajedno sa svojim vrtovima, je vrlo privlačan razlog za poludnevni skok iz Madrida. Nakon što se nauživate bogatih interijera, skupocjenih predmeta i raskoši u kojoj su živjeli španjolski kraljevi, čeka vas još veći užitak šetanja i obilaska grandioznih vrtova oko palače. Ako dođete u vrijeme sezone branja jagoda, uživat' ćete u ovom voću jer za ovaj grad kažu da je španjolski grad jagoda.

KUDA: VALLE DE LOS CAIDOS
KAKO: busom, 10 km udaljen od El Escoriala (pogodno za spajanje ova dva izletišta)
ZAŠTO: Diktator i general Franco je dao izgraditi ovu, pomalo kontroverznu građevinu, kao simbol nacionalnog čina pokajanja. Ne znam da li se on okajao za života, no iza njega je ostalo i ovo čudo. Radi se o kompleksu u kojem se nalazi danas najveći slobodnostojeći kršćanski križ na svijetu, vidljiv sa velike udaljenosti (očito je Franco bio neka vrsta 'big brothera'), mjesto gdje se nalaze ostaci oko 40.000 poginulih u građanskom ratu i jedna od najvećih bazilika na svijetu. Grob samog diktatora se nalazi u crkvi i ne bi vjerovali ali svake godine u mjesecu studenom se ovdje okupljaju pristaše i pobornici ovog ne tako popularnog Španjolca.

Svi smo mi SUPERMAN !

U Hrvatskoj danas živi oko 4 i pol milijuna supermana. Velika većina njih živi pod pritiskom nadolazeće recesije u kojoj se treba štediti, raditi za manje novaca, smanjiti svoje luksuzne potrebe, prestati izlaziti van ili pušiti, zaboraviti na ljetovanja i zimovanja. Pojedinci ipak ne misle tako. Pojedinici koji nisu poput svemoćnih budućih gradonačelnika ili snažnih gospodarstvenika. Obični pojedinici poput mene ili tebe.
To su pojedinci koji su prihvatili činjenicu da posjeduju neku neobičnu običnost ili talent. Definicije talenta i/ili darovitosti kažu da ni ta dva pojma ne mogu staviti u istu kašu, a kamoli lako definirati. Stoga, u svojoj svojoj slobodi (poput pravog NKV psihologa), reći ću da je talent kada netko posjeduje osobinu koja je neobična u svojoj običnosti (ako bude tko prigovorio, neka smisli drugu, jednostavniju). Takve osobine posjeduje svaki čovjek na ovoj planeti. Neke od njih koristi u pitanjima obiteljske skrbi, netko ih iskaže u poslu, netko u ljubavi, netko u hobiju, a netko i u svojoj vlastitoj patnji. I pjesme pišu o 'talentu za ljubav', pa brijem da i 'talent za patnju' ima svoje pobornike tj. majstore. Često se imamo potrebu diviti ljudima koje gledamo na malim ekranima kako nešto mogu drugačije ili bolje od nas. Vrlo nedavno je jedna britanska kućanica oduševila žiri i svijet u talent programu Britanija ima talent. Zove se Susan Boyle, i njenom pojavom su se svi prvo nasmijali od muke, nakon toga od uživanja. Ako ne vjerujete ili još niste pogledali ili pročitali o njoj, evo poveznice pa kliknite na slijedeće: http://www.youtube.com/watch?v=RxPZh4AnWyk
Zašto je ona oduševila sve prisutne? Lako je zaključiti. Nitko nije očekivao ništa od nje. Ona je pokazala što može i razina očekivanja se promijenila. Možemo li reći da je ona sakriveni talent ili superman? Da li ona zaista pjeva bolje od ljudi koji cijeli život rade taj posao?! U svakom slučaju, ovakvi primjeri nam često pomognu povratiti dio samopouzdanja, da i sami posjedujemo nešto izvrsno, drugačije, neočekivano. No, čim se maknemo od ekrana ili monitora ili radija, povratkom u svoju kolotečinu zaboravljamo da treba pokušati, da je talent ili dar nešto što će vječito ostati neotkriveno ako ćemo biti nesigurni, živjeti od tuđih kritika, ako nećemo prihvatiti činjenicu da ga treba osloboditi. Taj proces je težak i pomalo mučan, jer čovjek na taj način prisiljava okolinu da prati proces promjene koji ljudima najčešće nije drag. Volimo navike i vlastite standarde, rijetki se usude stalno ili povremeno tražiti i probati više, drugačije.
Jedan od prvih SUPERMANA koje sam primjetio u svom okruženju je 15 godina radio u istoj firmi. Od toga je barem 13 godina bio na rubu, uvijek maltetiran, uvijek podcijenjen, uvijek na margini. Ono što sam ja vidio i znao o toj osobi je da može napraviti čuda kad uđe u bilo koju prostoriju sa konkretnim zadatkom: prezentirati sebe i svoje usluge ili proizvode i vrlo vjerojatno naći način kako privoliti svog klijenta za sebe. Godine mučenja su ostavile traga i na privatnom životu, fizički i psihički, sve je to govorilo da je osoba osuđena na jednosmjernu kartu u nepovratni bezdan neotkrivenih talenata. Koliko god razgovarali o promjenama, koliko god tražili načine kako doprijeti do druge osobe da potaknemo kritičko razmišljanje prema okruženju (koje je često najjači destruktor) i pozitivno prema sebi, to nije lako. Traženje vlastitog puta i načina je izuzetno naporno, ali nakon toga slijedi užitak i nagrada.
Moj prvi SUPERMAN je u doba recesije i krize dobio u ruke dnevne novine koje su u sebi skrivale jedan zanimljiv oglas za svjetsku korporaciju i posao koji mu se učinio zanimljivim. Groznica subotnje večeri je započela, cijeli proces od slanja životopisa do zaposlenja je bio na krilima nove energije koja se dogodila preko noći. Naravno da je dobio posao. Konačno je mogao pokazati koliko zna i vrijedi i koliko mrtvo slovo na papiru ništa ne znači ukoliko sa sobom ne nosite svoju esenciju, talent za napraviti nešto drugačije i posebno. Kada vam netko u svojoj četrdesetoj kaže da je zaboravio da posao može biti zabava i gušt i da je sretan da se to opet događa, vi se možete samo slatko nasmijati i reći sami sebi, pa da ! I ja to želim ! Pronaći put u kojem će vaš talent biti usmjeren da koristi vaše potencijale i da vam donosti radost, a ako vam donosi i plaću, vi ste na konju. Slijedeći put kad vidite nečiji talent na djelu, pitajte se koji je vaš, krenite u potragu, moglo bi biti uzbudljivo. Pozdrav svim SUPERMANIMA gdje god bili !

Madrid za početnike

Španjolska prijestolnica nije tako daleko. Svega par sati leta i par stotina EURa, kako se uzme.
Direktnog leta iz HR još uvijek nema, no imate nekoliko solidnih opcija za skok do eno-gastro-party-fun-sun-chill-easygoing metropole.
Jedan je Wizz air, low cost koji ima letove iz Budimpešte (manje od 100 EURa povratna karta), drugi je iz Venecije s Vuelingom (slična cijena najpovoljnijih karata, za one koji žive u Istri i Primorju), dok u sezoni možete uloviti i let Iberiom iz Dubrovnika. Adria uvodi ljetne letove iz Ljubljane, možda i to bude naj opcija. Naravno, uvijek se može izabrati neka od kombinacija velikih kompanija s presjedanjem u Njemačkoj, Austriji ili Francuskoj. Metro od aerodroma Barajas do grada košta 2 EURa.
Nakon što ste kupili kartu, slijedi vam opcija smještaja. E tu ima izbora koliko hoćete, od hostela, privatnih soba, hotela, kampova do stanova. Ova zadnja opcija je skroz dobra ukoliko idete najmanje u paru i više od 5 dana jer za stan u centru Madrida ćete izdvojiti 20-30 EUR-a po glavi po danu, što je više nego super. Imate svoj mir, spremate si svoj doručak, perete veš ako se duže zadržite ili se zalijete gaspačom u restoranu, u centru ste grada i ne trošite puno na prijevoz metroom ili taksijem za ranokasne povratke u svoju sobicu. Skoro da ne vidim ozbiljniji nedostatak takvoj vrsti smještaja.
Najbolje vrijeme za posjet gradu je proljeće. Sve je zeleno i mirisno (barem u parkićima), dovoljno toplo da se ufurate u kratko (hlače i majica i suknjica i tajice....kako kome paše), hrpe ljudi na ulicama i parkovima i restoranima, iako dosta turista. Ljeti je prevruće, zimi ipak malo hladnije.
Iako jedan od najvećih gradova u EU, širi centar grada se može lako prehodati. Sve najvažnije stvari su vam dostupne laganom šetnjom od 5 do 20 minuta. Jedini bed je da se u Madridu non stop nešto gradi u centru (metro stanice ili sređivanje ulica), pa neki od prizora nisu uvijek na vrhuncu. Vožnja metroom po gradu u prvoj zoni (a više od toga vam i ne treba) košta 1 EURo, prilično prihvatljivo u usporedbi sa cijenama lokalnog prijevoza u RH.
Must see Madrida su svakako:
- Kraljevska palača
- Puerta del Sol
- Plaza Mayor
- El Retiro park
- Gran Via
- Plaza Espana
- La Casa de Campo
i tri predivna muzeja, Prado, Reina Sofia i Thyssen-Bornemisza

Ako ne želite trošiti previše love na razne ulaznice, posjetite muzej Reina Sofia subotom popodne kada je besplatno, dok je u Prado ulazak besplatan nedjeljom popodne. Ako Thyssen ostavite za kraj, neće vam biti teško platiti 6 EURa ulaznice, jer se odista isplati vidjeti sve od kasnogotičkih djela pa do moderne umjetnosti 20.stoljeća. Prado je teška klasika s dominacijom kraljevskih slikara Velazqueza i Goye, te djela El Greca. Mastepiece muzeja Reina Sofia je svakako najpoznatija slika Pabla Picassa Guernica .

Šetnja Gran Viom ili glavnom ulicom će vas navesti na potrošački grijeh u obliku najpoznatijih robnih kuća poput Zare (ipak je to najpoznatiji španjolski brand), El Corto Inglese, HM itditd
Ako želite više zaglaviti u butike i trendy šoping mjesta, krenite u kvart Chueca i posjetite Mercado de Fuencarral. Ako ste pak ljubitelji tehnike, glazbe, filmova i knjiga, nezaobilazan je ogromni FNAC na 4 kata. Samo nedjeljom možete posjetiti El Rastro, najpoznatiji buvljak u Španjolskoj, no pripremite se na ogromne gužve i dominantno šareno kinesku robu. No, vidjet ćete svašta pa tako i trgić na kojem se prodaju isključivo stvari vezane za revoluciju i komunizam. Salamanca će vam ponuditi samo imena velikih i poznatih kreatora, naravno ako imate dublji džep.

Najbolje upoznavanje grada je naravno šetnja bez mape. Dozvolite sebi da se izgubite nekoliko puta dnevno i vidjet ćete predivne male trgove s terasama kafića na kojima se možete osvježiti s popularnom Sangriom ili nekim dobrim, a jeftinim domaćim vinom. Često besplatno dobijete tanjur maslina, klasična zezalica, ako je preslano, piti ćete više. Najčešći snack su tradicionalni sendviči bocadillos koji mogu biti punjeni s bilo čim. Ipak za potpuni pravi doživljaj brzih sendviča za samo jedan euro, potražite jedan od Musea del Jamon, lanac tradicionalnih restorana u kojem, pogađate, ima šunke na pretek. Skoro iz svih krajeva Španjolske možete vidjeti šunke kako vise po zidovima i mirisi su naprosto božanstveni. Također u svakome od njih imate i dio u kojem možete sjesti i jesti na miru tradicionalna jela, poput paelle, gazpacha, tortille itditd. Madrid je jedan pravi kulinarski raj. Kažu da je to grad koji ima najviše restorana i barova po glavi stanovnika. A mi mislili da je Zagreb raj ! Dnevni meni možete dobiti za 10 EURa pa naviše. Chocolateria San Gines je nezaobilazno mjesto kušanja jedne od najboljih slastica ove regije, Chocolate con churros.

Ako želite restoran u kojem ćete se vratiti vremeplovom u pred Francovo vrijeme, posjetite El Bierzo u Chueci, starinski namještaj, menu samo na španjolskom, najmlađi uposlenik ima barem 60 godina, atmosfera teški retro, hrana jeftina, a u meniju za 10 EURa ćete dobiti i litru vina. Samo ne zaboravite, dosta mjesta ne radi popodne jer je siesta, te ručak završava u 4, a večere počinju u 9.

Dok je sve zatvoreno, krenite i vi na siestu. Madrižani obožavaju parkove i imaju se čime podičiti, najpoznatiji El Retiro je toliko velik da se možete izgubiti u njemu, ali toliko je ljudi koji se valjaju po travi i čilaju u kasno popodne, da vam se neće dati raditi ništa drugo. Ako ste više avanturist, krenite u park La Casa del Campo. Prvo se možete voziti gondolom 2,5 km preko zgrada i drveća, nakon toga možete skočiti u ZOO ili pak u ogromni zabavni park, koji naprosto mami one željne dodatnog adrenalina. Cijena za cijeli dan je oko 30 EURa i uključuje neograničen broj vožnji na svim atrakcijama.

Ova metropola najviše živi noću, stoga zaboravite rana ustajanja, jer noćni život je toliko bogat da vam se jednostavno neće dati ići kući prije 3-4 ujutro. Mjesta za izlaske se tek otvaraju iza 23h, a puna su tek oko 2 ujutro. Imate sve što vas može zanimati, od vrsta glazbe do vrsta barova i noćnih klubova. Ne zaboravite da je ovo grad bez ograda i pun raznih sloboda, pa je normalno vidjeti kako se brojni gay i lezbo parovi drže za ruke dok bezbrižno hodaju gradom, dok prolaze kraj brojnih prijateljica noći koje su pak prisutne sa svih mogućih kontinenata i boje kože, do starijih romatičnih parova koji se ljubakaju na ulici u 4 ujutro, do razvaljene ekipe turista u potrazi za još jednom čašicom, ili polugolih atraktivno odjevenih tinejdžerki. Sve predrasude ostavite doma, jer tome u Madridu nije mjesto.

Peek and Poke

Ako se nažete u Rijeci, a imate malo slobodnog vremena, i ktome ste nostagični za tehnikom i kompjuterima, nemate izbora. Morate posjetiti Peek and Poke, tzv. retro kompjuterski klub tj. muzej u kojem je nekolicina entuzijasta skupila tehnologiju koja će vam izgledati nestvarno. Ako ste stariji, nečega ćete se i sjetiti, ako ste mlađi, past ćete u nesvjest.

Muzej se nalazi kod katedrale Sv.Vida a ulaznica je 20 kuna. Očekuje vas put u ne tako daleku prošlost, ali stari kompovi na kojima ste možda učili raditi ili imali praksu u školi će vas naprosto oduševiti. Dosta uređaja još uvijek radi ili barem ima neki oblik napajanja.

Kolekcija "digitrona" je famozna. Mislim da se radi o privatnoj kolekciji u kojoj ćete vidjeti uređaje iz cijelog svijeta.

Ovo je inače i cyber prostor ako trebate na internet, ali radije prvo malo pogledajte preteče onoga što ćete koristiti poslije. Ljubazno i educirano osoblje će vam rado pokazati što se krije u ovom prostoru, ako pokažete malo interesa....skoro kao privatni tour u kompujersku prošlost.

Na kraju kupite neki od suvenira na izlazu, jer je to osnovni način kako se ovaj muzej održava (uz skromnu cijenu ulaznica). Uživajte u bytovima.