Kruzarenje

Krstarenje je jedan od vrlo čestih i novijih načina kako provesti svoj godišnji odmor. Ima svoje velike prednosti, no nedostaci su nezaobilazni također.
Jedna od stvari s kojim se čovjek može na početku sresti je kamo i kuda?
Najčešče destinacije za krstarenja su Karibi tj. nekolicina karipskih otoka koje obiđete na putovanju koje isplovljava s južne Floride. Tako postoje, istočna karipska krstarenja, zapadna i južna. Isplovljavanja se uglavnom događaju iz Miamia ili Fort Lauderdalea.
Vrhunac sezone je od prosinca do ožujka, kada je tamo toplo, a većina ekipe iznad ekvatora se smrzava i ide na skijanje. Pa sad, ako baš i niste ljubitelj skijanja, evo vam prilike.
Naravno, jedna od prvih stvari koje eliminiraju mogućnost takvog putovanja su troškovi tj. stanje vašeg tekućeg računa. Pa da vidimo.

Treba vam povratna karta iz Evrope za Miami....cca 500-700 USD.
Kabina za dvije osobe unutarnja od 1400 USD do 2000 USD, vanjsku možete dobiti od 2000 USD nadalje, ovisno o razini luksuza koji želite imati u kabini.
Osobni troškovi obično dođu oko 150-200 USD po osobi u toku tog tjedna. Uglavnom, ovisno o snazi dolara, tjedan dana na plovećem hotelu vas može koštati od 7500 kn nadalje po osobi. Puno?! Hm...pa ako platite tjedan dana aranžmana negdje u Evropi 5000 kn, a nemate sve obroke u cijeni, vrlo brzo računica postaje ista.
Naime, skoro sve na brodu je uključeno u cijenu. Kao prvo hrana....imate je non stop kao švedski stol u jednom od restorana, nadalje, nekoliko je drugih restorana gdje ćete jesti kao kraljevska obitelj posluživani od strane konobara, mahom Indonežana i Filipinaca, uz manju nadoplatu, možete posjetiti neki od specijaliziranih restorana. Hrana je izvrsna. Alkohol je jedino što plaćaš svaki puta kada ga naručiš, ostale napitke dobiješ besplatno.
Na brodu postoji salon za uljepšavanje, kino, spa centar, piano bar, disko, dvorana za nastupe uživo s koncertima, dućani, foto studio, ma sve što vam može zatrebati na putovanju.

Ako ne želite patnju s viznim režimima osim američkog (jer ste ipak morali ući u zemlju prije polaska broda), najjednostavnije je izabrati rutu koja ide po američkom tlu, pa recimo stajanje u Porotoriku, Američkim Djevičanskim otocima, Otocima Turks i Caicos, te Bahamima....uvijek ćete biti identificirani samo karticom koja vam je ustvari osobna karta za brod. Inače je ova kartica višenamjenska, no to sada nije bitno. Bahami naravno nisu u sastavu USA, ali skoro svaka velika kompanija ima svoj otok na tom području pa vas jedan dan ostave na njemu da se sunčate, kupate, ronite ili štogod se već može tamo raditi.

Ture koje pokrivaju obilazak Meksika će zahtijevati dodatnu vizu (a ona se radi u Budimpešti i nije jednostavna procedura). Ista stvar je i s krstarenjima po Aljasci, jer one često uključuju i izlete na kanadskom teritoriju, ali tamo se ide isključivo ljeti tj. od svibnja do rujna, no zaboravite kupanje (osim u bazenu na brodu), tu ste došli diviti se prirodi.

Silazak s broda na jedan od ovih otoka je uvijek avantura, jer odista se tvrtke natječu s kojim od izleta će izvući pokoji dolar iz vašeg džepa. Naravno, ako vam se ne da, uvijek možete ostati na brodu i čilati u nekom od brojnih uslužnih centara.

Romantika vam je zagarantirana, brodovi (ovi najveći) su toliko ogromni da se među 2500 do 3500 putnika i isto toliko osoblja, lako možete izgubiti i pronaći kutak samo za sebe. Naravno, ako želite zabavu, upravo taj impozantni broj putnika vam može pomoći da pronađete upravo nešto po vašoj mjeri.

Postoje razne podverzije kruzarenja, od obiteljskih, do putovanja za samce, za žene, za muškarce, za poklonike kuhanja, za one koji briju samo na fotografiju, za one koji vole gradove, ili pak prirodu.

Nama najpoznatiji su ipak oni koji krstare po Mediteranu i koje svako ljeto dočekujemo u Dubrovniku. Nešto su skuplji od Kariba, ali nemate trošak avio karte. Također ima raznih podvarijanti Mediteranskih putovanja i ne uključuju baš svi u svoj plan posjet Dubrovniku, tako da se i tu može naći dosta egzotike.

Drugi najpoznatiji evropski pravac je Baltik, i to su u pravilu najskuplji aranžmani jer najčešće traju 14 dana i obilaze neke od najskupljih država u Evropi, pa su i izleti dosta skupi jer skoro svugdje stajete u nekom velikom gradu, najčešće se kreće iz Kopenhagena, pa preko Švedske do Finske, Rusije, pribaltičkih zemlja, Norveške i Njemačke.

Počeci kruzanja i dalje se vide u prekoatlanskoj plovidbi, koji imaju najviše stila, i na kojima morate imati dosta formalne garderobe jer inače ne možete u bilo koji restoran. Mogu se naći dobre cijene, no uvijek vam ostaje jednosmjerna karta za povratak iz Amerike nazad ili obrnuto.

Daleki istok i Oceanija još nisu postali jako popularni, jer su daleko i košta prijevoz, no tržište se otvara sve više i više.

Ako stvarno nemate pametnijeg posla nego dati najmanje 5000 EURa za svoj odmor na snijegu i ledu, predlažem da ozbiljno razmislite o krstarenju koje kreće s juga južne Amerike i kreće prema Antartici. Čekaju vas prizori koje samo odabrani ili prolupali (ovisno kako ih doživljavate) mogu vidjeti u svom životu.

Jedan od mogućih faktora izbora je i kojom kompanijom putovati, jer okupljaju različite profile ljude i životnih stilova. Neke od najpoznatijih kuća su Royal Caribbean, Cunard, Holland America, Carnival, Regent, Costa....

U svakom slučaju, mogli bi se iznenaditi...nije to starački dom za bogate.

Velkam tu Amerika - lekcija 4

Amerika je treća zemlja na svijetu po broju turista i druga po potrošnji po glavi stanovnika. Logično je da ćete jako puno puta sresti i vidjeti infrastrukturu koja je napravljena samo za vas, putnika namjernika. Florida je često na popisu destinacija koje se obilaze od strane turista i to najčešće domaćih. Na Floridi se nalaze 4 od 10 najposjećenijih zabavnih parkova od kojih je naravno najpoznatiji Disneyworld u Orlandu. Otići tamo i ne provesti najmanje 3 dana je šteta vremena i novaca jer toliko je toga na okupu, za svakoga ponešto, uh ta Amerika, uvijek nudi više zabave nego što novčanik može podnijeti.

Jug Floride je najpopularniji zimi, tj, najugodnije temperature, sunčanje i kupanje, ili samo pokazivanje na South Beachu (Miami) je upravo tada vrhunac sezone, jer nema previsokih temperatura ili uragana i ostalih vjetrova. Pobjeći tada s naših bura i sjeveraca je idealan moment. Pitanje je samo novčanika. Hm...cijene povratnih avio karata se mogu dobiti za 500 USD, rentanje auta u Americi je toliko jednostavno i jeftino, gorivo isto povoljno (galon za 2 USD), hrana varira od superskupe do superjeftine, no smještaj će vas koštati života. Iako je "kriza" cijene dvokrevetnih soba u osrednjem hotelu će koštati i pod 250 USD, ali može i jeftinije. Najjeftinije je uzeti kampicu tj. autokuću tj. RV (kako bi Ameri rekli), uzeti dobru mapu s popisom autokampova i krenuti u pravu američku avanturu. Cijena priključka po danu u jednom kampu iznosi od 60 do 150 USD, pa ako vas ide više, sami izračunajte koliko vam je to povoljnije. Ugodnost spavanja zanemarite, ionako ste u Americi, spavat ćete kod kuće, a doživljaj je zagarantiran. Ako pak volite biti na istom mjestu cijelo vrijeme, onda s puno surfanja možete postići neku dobru cijenu u manje luksuznom hotelu, ali opet ne računajte ispod stotinjak dolara po sobi.

Key West je definitivno mjesto koje treba posjetiti ako ste na Floridi. To je krajnja južna točka Amerike i od Kube je manje udaljena nego od Miamia. Zato je valjda baš tu Kubancima napeto preplivati tih 90 milja, te čim kroče na američko tlo, dobivaju politički azil i sve papire jer ih nitko neće izbaciti van, no naravno ako ih uhvate na moru, povratak na Kubu je zagarantiran. Cijeli otok ima jedan karipski štih, ležernosti i slobode, užitaka i opuštenosti, ali je vrlo skup. Uostalom, žive od turizma, pa ih treba razumijeti, poput nekih južnodalmatinskih destinacija. Nikako ne izbjeći posjet nekome od brojnih piano barova za potpuni američki doživljaj jer ćete doživjeti kako stara crnkinja u jednom momentu puni vašu čašu s pićem, a u drugom uzima mikrofon i i izvodi čuda svojim glasom. Amerika, sve je moguće.

Velkam tu Amerika - lekcija 3

Jedna od stvari koju Ameri rade najbolje je šoping. I u ponudi i u potražnji. Doduše, u današnje vrijeme se nešto opreznije kupuje, pogotovo dionice i ostali nepostojeći vrijednosni papiri, ali roba široke potrošnje i hrana još uvijek nisu na listi stvari koja se apsolutno ne kupuje.
Prosječnom Hrvatu odlazak u šoping u Americi izgleda kao odlazak Alise u zemlju čudesa. Svega ima, sve je nadohvat ruke, ali čim nešto takneš, slijedi pražnjenje džepa ili peglanje kartice. Ako ne želite potrošiti bogatstvo, najbolje rješenje je potražiti obližnji šoping centar u kojem razno razne firme imaju svoje outlete (nažalost, kod nas toga još nema, a da vam izraz bude bliži, to bi bilo nešto kao mjesto gdje poznata tvrtka npr. Nike, prodaje svoju robu 20-30 posto jeftinije nego u bilo kojem svom dućanu i to uvijek, bez obzira na sezonska sniženja....a ako potrefite dolazak u takvoj sezoni, torbe će vam u povratku vjerojatno težiti barem 50 kilograma koliko vam sve kompanije dozvoljavaju da unesete u avion). Takvi centri su vrlo posjećeni i u njima možete naći govoto sve, pa i više od toga. Najveći takav centar na Floridi se nalazi u blizini Fort Lauderdalea i zove se Sawgrass Mills.
Za odlazak na takvo mjesto treba planirati najmanje pola dana, po mogućnosti i dan. Proveo sam 6 sati u ukupno 4 dućana, jer svaki pojedini izgleda kao običan Super Konzum, pa si vi sad mislite koliki je to prostor. Zastupljeni su svi američki retalieri, većina svjetskih i uz njih puno malih dućana i štandova sa pružanjem različitih usluga ugode i sređivanja. Osim mape na kojoj je nacrtano gdje se što nalazi, pametno je i zapamtiti gdje ste parkirali, jer jednom kad uđeš, sigurno nećeš izaći van na istom mjestu, jer te sve moguće vrste promocija i zezalica privlače da ostaviš zadnji dolar upravo kod njih. Povrat PDV-a ili kako mi to u zemlji Hrvata zovemo merver ili IVA (ovisno gdje šopingiramo) je nepostojeći jer toga u Americi nema tj. imaju porez savezne države koji platite i gotovo. Na Floridi je to otprilike 6 posto.

Da je ovo zemlja gdje možete nabaviti sve, ili skoro sve, svjedoči i obična šetnja centrom manje grada u kojem naletim na dućan s čokoladama koji prodaje tisuće vrsta iz preko 60 zemalja. Pitam ja, ima li što iz Domovine, a lik vadi Dorinu, te još neke Kraševe proizvode, kaže da je prodao cijelu zalihu Bajadere, ali da i nema velike potražnje jer je mali grad pa nema puno interesa, no da u većim gradovima uvijek ima više nostalgičnih imigranata. Sad mi je jasno kako to da neke naše tvrtke izvoze u USA, Australiju, Kanadu i Čile, trebaju imati naše slatkiše, kad već glasaju za listu za dijasporu. Cijene svega su niže nego kod nas, i to značajno. Novi Macbook možete dobiti već za 999 USD, Nike patike od 30 USD, GAP traperice već od 29 USD itd itd....za šopingholičare, definitivno zemlja snova.

Velkam tu Amerika - lekcija 2

Kad kažem da sam iz Hrvatske, većina ljudi kimne glavom, kao da razumiju odakle ja to stvarno dolazim. Onda, ipak zbog pristojnosti pitaju: to je na Baltiku? Jeste li vi bivši Sovjetski Savez? Jel to kod Češke? Kojim jezikom govorite? Vi ste u EU?

Kad spomeneš Dubrovnik, slika se mijenja, lica se ozare i krene priča: Moj tata je bio tamo; Ja sam bio tamo sa ženom, Bili smo na kruzeru prije par godina; Čuo sam za taj grad; Čitao sam u novinama...

Ispada da Šuica radi bolji posao od Sanadera. Samo što Šuici pomaže činjenica da je neka ekipa nekad davno sagradila zidine po kojima sada za šaku kuna možeš hodati cijelo popodne, dok Sanadera ipak zezaju Slovenci i pokoji optuženik u Haagu.

No, kako je ovo zemlja koja osim što ima najneukije ljude na svijetu, ima i najviše onih koji dobivaju razne Nobelove nagrade, normalno je čuti pitanje: Zašto niste surađivali s Haagom? Koliko je na vas djelovao rusko-ukrajinski monopoly? Da li bi Tuđman završio s Miloševićem da je bio živ? Vaši vaterpolisti su bili nevjerojatni 1996.g. itditd

Doduše, neke situacije su presmiješne. Teta na šalteru US airwaysa uzme moju putovnicu i gleda ju i ne zna otkud da počne. Kasnim na let, a ona gleda i nešto upisuje i nikako da mi isprinta kartu. Traži oznaku zemlje u svom kompjutoru (op.b.HR), ali naravno da nema pojma. Šapće nešto svom bijelom kolegi, koji joj na glas kaže, tako da ja mogu čuti: E jesi glupa, oznaka za Croatiu je HR. Nakon toga on će meni: Nije ona nikad izašla iz zemlje da bi znala odakle si ti. Smeće. Ja gledam, ne crvenim se, nego cupkam da ne okasnim. Ona i dalje ne radi svoj posao, ode na idući kompujtor, i onda ništa, i naravno dođe kolega bijelac njemačkog porjekla i jednim stiskom na tipkovnicu tipka kartu. I opet koristi priliku da ju posere. Njoj uopće nije neugodno. Hm. Nije ni meni. Idemo dalje.

Velkam tu Amerika - prva lekcija

Izraz kojim se služi svaki službenik imigracijskog osoblja nakon što vam lupi žig u putovnicu. Dobrodošli u Ameriku! Naravno prije toga vas pita kud idete, što ćete raditi, kada i zašto i milijon drugih lijepih pitanja, pomalo neugodnih, ali pod kontrolom. Osmijeh je nezaobilazan.
Mi Europljani, ili Balkanci, baš i ne volimo svi tu američku notu smijanja i oduševeljene površne prijaznosti, ali nakon što u avionu Croatie airlinesa sjedite pokraj namrgođenog poslovnog čovjeka ili žene koja putuje sinovima u Švedsku i trese se od straha prije polijetanja, svakako je predivno imati amera ili americu kraj sebe u avionu. Razgovor počinje minutu nakon što sjedne kraj mene. Kako se zoveš, kud ideš, što ćeš raditi, kako ti se sviđa ovo ili ono uz veliki nezaobilazni površni osmjeh. Hm. I meni se odmah razvlačui osmjeh jer to je valjda zakon biologije, kemije, psihologije, osmjehom odgovaramo na osmjeh. Nije to osmjeh koji sam dobio u jugoistočnoj Aziji, on je tamo drugačiji, spontaniji, diskretniji. Stara Evropa voli biti fensi i tvrditi kako ameri i americe imaju što naučiti od nas, ali ako mi što trebamo naučiti od njih je kako se nasmijati strancu kraj kojega ćeš provesti sat ili osam ili samo ući u dućan. Kvaliteta servisa je sve, čak i kad je loša, ona je bolja od prosječne evropske. Pomoć u dućanu dobivam s osmjehom, cugu od konobara dobivam s osmjehom, novine u avionu dobivam s osmjehom i tako hodam po Americi i smiješim se. Dobar je osjećaj. Kad sam bio mali, pročitao sam članak u kojem je pisalo da je manji napor smijati se nego plakati, jer aktiviramo manje mišića, a i više nas ljudi voli gledati. Nisam nikad poslije provjeravao tu tvrdnju na guglu ili wikici. Moguće da je istina. Opušteniji si. Mirniji si. Lakše prihvaćaš promjene.
I zato kad mi amer ili america pokažu svoje friško polirane zube, pokažem i ja svoje s krunicom na dvojci gore desno.
Dobrodošli u Ameriku !