Izrael / idemo dalje...prvi i drugi dan

Isti dan sam zavrsio i u bolnici zbog neobicne bolesti lica koja mi se pojavila i eksplodirala u toku putovanja. Nista nije izraslo, samo mi je dio lica blokiran od bilo kakve reakcije, tako da se ne smijem, ne pricam, ne migam itd. Naravno, bolnica je sama po sebi dozivljaj, ali ne bi bio potpun kad ne bi nakon pregleda doveli hrpu stranih studenata na prezentaciju bolesti, osjecao sam se kao eksponat. Dobio veliku porciju lijekova, pa cemo vidjeti kako ce ici dalje, do kraja puta ce mi dostajati.
Eilat. Hm...to je jedini Izraelski grad na Crvenom moru, smjesten doslovce izmedju granica Jordana i Egipta, nastao unatrag 50tak godina kao rivijera za domace i pokojeg stranca. Stranci su uglavnom Rusi ili domaci Rusi. Naime, Izrael je morao uvoziti stanovnike zidovskog porjekla kako Palestinici ne bi bili brojniji narod i kako bi naselili puste dijelove Izraela. I tako su Rusi, nakon raspada SSSRa, domaglili ovamo i danas ih ima preko milijun stanovnika. Na recepciji mog hotela me mole da pricamo ruski jer im ne ide engleski. Iako, pravi Izraelci mahom izvrsno govore engleski. Od njih trebamo uciti kako ugostiti Ruse, koji fala Bogu i ovdje trose pare. Hrvati ucite ruski iznova, inace cete prestati zaradjivati pare od turizma.

Sigursnost je veliki problem, sto ste vidjeli iz prvog dana i to se nastavlja i dalje, pregledom ruksaka kad ulazite u shoping centar ili hotel, to je jednostavno tako, mi ustvari nemamo pojma koliko sigurno i bezbrizno zivimo.

Ovdje je toliko vruce, preko 40 stupnjeva, sunce przi, tek oko ponoci se moze disati i tada se grad budi i pocinje party. Naravno, ne i za mene, jer lijekovi me uspavljuju, ali dobro, treba se i odmoriti. Glavni klub se naravno zove Papaya beach i otvoren je 24 sata. Iako je pasja vrucina svuda, pasa nema nigdje, prevruce im je, pa samo vidjam macke u hladovinama od palmi.

U gradu uglavnom dominiraju hoteli svih mogucih lanaca i zvezdurina, tu je i vrlo posjeceni koraljni greben, raj za dajvere, zatim se moze plivati s delfinima u njihovom prirodnom habitatu, pa je tu i ocenarij s podvodnom posmatracnicom koja je stvarno jako jako cool, pa zatim hrpa drugih bazena s ribama, onda imaju IMAX kino koje daje predstave samo na hebrejskom, ali je vizualni gust pa mi bilo zao propustiti. I skupo je nekako, da li zato sto je turisticko mjesto, ali i hrana i cuga su skuplje nego kod nas. Ono sto nije skupo je odjeca i tehnika jer su rasprodaje, pa mi se duh malo oporavio.

Nasao sam predivan Arcaffe u kojem ima besplatan internet odakle i dolaze ovi blogovi, sa presavrsenom kavom i sokovima i kolacima. Mogao bi samo na tome zivjeti kako su super. Moram im dati malo reklame, kad oni meni daju free wireless. Restorani uglavnom internacionalni, tako da cekam Jerusalem da se dokopam prave domace hrane, iako sam zalutao u kosher fast food, ali kako ne mogu zinuti jako zbog bolesti, izgledao sam kao dvogodisnjak koji brlja po tanjuru.

Puno toga je otvoreno 24 sata i to je jedini nacin da budu konkurenti Sinaju i Sharmu, jer tamo se mozete provesti za duplo manje novaca, samo ova pustinjska oaza sa svim obiljezjima zapada na Bliskom istoku je vrlo jedinstvena.

Izrael dan nulti

Dobrodosli u Izrael ! Nakon svih mrcvarenja po aerodromima, kasnjenjima aviona, izlazim iz letjelice u ranu zoru oko 3 sata.

Prva stvar je policija tj. imigracija, gleda putovnicu i ugleda Iransku vizu i stambilj. Prije nastavka jedno pojasnjenje: Iran i jos neke muslimanske zemlje ne pustaju nikoga unutra tko ima zig Izraela i tu nema pogovora, jednostavno to se zna. Ali ono sto slijedi bas i nisam znao.

Prva runda pitanja:

s kim putujete? koga znate u Izraelu?zasto se se odlucili putovati u Izrael?sto se po zanimanju?tko placa vase putovanje?gdje cete odsjesti?kako se zove hotel?zasto ste putovali u Iran?koliko dugo cet biti u Izraelu?koga znate u Izraelu?....i tada je valjda vec dala signal nekome tko je poslao vojnika po mene i stvaljaju me po strani, jer zadrzavam red a zasluzujem dodatnu pozornost i nova\stara pitanja, i nakon par minuta dolazi nova zenskica, skroz ugodne vanjstine s mojom kopiranom putovnicom i nekim dokumentom koji ce popuniti...

Druga runda:

kako ste?zasto niste dosli direktno iz svoje zemlje?sto radite u zivotu?imate li vizitku?mogu li je vidjeti?koja je vasa kucna adresa?telefon doma?na poslu?mail privatni?imate li kakve prijatelje ili rodbinu u Izraelu? da li ikoga znate ovdje? zasto ste odlucili putovati u Izrael? tko vam je rekao da trebate putovati u Izrael? gdje ste se informirali o Izraelu? sto cete sve vidjeti na putu u Izraelu?zasto nemate u svim gradovima bukiran hotel?pa s takvim poslom vi ne bi trebali ici po hostelima?!zasto ste bili u Iranu, to je tako opasna zemlja? sto ste tamo radili? s kim ste isli?kako se ona zove?koji je njen broj telefona?zasto ona nije sada tu?koga znate u Izraelu?s kime st komuncirali kad ste bili u Iranu?jeste s nekim u kontaktu?zasto ste isli u Iran?zasto niste odabrali neku drugu zemlju? tko vam je rekao da trebate putovati u Izrael?sto cete raditi u Izraelu?vi sigurno nikoga ne znate u Izraelu?sto cete raditi ako vam se nesto dogodi?koga cete kontaktirati?

nakon lagane stanke ova profesionalka mi zahvali i kaze mi da sacekam, nakon 10 minuta dolazi treca koja kaze da li zelim pecat u putovnici i ja kazem DA, a ona me gleda i kaze, pa vise vas nece pustati u Islamske zemlje, ja kazem, samo ti zvekni stambilj...i odem ja po prtljagu, na kojoj se iz aviona vidi da je pregledana odavno, jedino je moj backpack bio ostao na rotaciji, svi ostali su vec zavrsili...

i mislim ja super, sad je 4 sata, a u 6 i po ide avion za Eilat njihovo ljetovaliste na Crvenom moru, pa cu lagano popiti kavu, otici do aerodroma s kojeg lete avioni za tamo i dok svane jos cu se i okupati...

...dodjem na aerodrom pomocu vlaka i taksija, i sigurnosna kontrola, dobio sam pripravnicu i njenu seficu i krece treca runda pitanja:

zasto nemate kartu?kako ste ju mislili platiti?odakle dolazite?zasto ste dosli u Izrael?zasto niste kupili kartu za ovaj let u Hrvatskoj?koliko cete biti u Eilatu?imate li rezervaciju?kako ste doputovali u Izrael? kako cete nazad?imate li kartu? mogu li to vidjeti? a zasto idete nazad u Pariz? zasto se ne vracate u Hrvatsku? kako cete doci do doma? znate li koga u Izraelu? s kim ste doputovali? s kim ste razgovarali otkad ste dosli ovamo?gdje ste bili u Istanbulu dok ste cekali avion?koliko dugo ste bili tamo?zasto niste uzeli bus do Eilata? jel vam netko nesto dao otkad ste tu? imate li prtljagu sa sobom cijelo vrijeme? kako ste znali da zelite putovati u Izrael?koga znate u Izraelu....op.a. znam zvuci vec dosadno i naporno, ali dodatno morate znati da nakon svakog pitanja slijedi njihova medjusobna konzultacija na lokalnom jeziku koja traje duze nego moji odgovori....ovo je trajalo sat vremena i otisla dva aviona u medjuvremenu koja su imala slobodnih mjesta, slijedeca dva nemaju i prvi slobodni ide u 10 sati a sad je 7, i ja vec vidno umoran i iscrpljen pocnem gundjati da sam znao da cete me tako zadrzati ne bi ni dolazio ovamo nego bi otisao na autobus bez obzira sto vozi 5 sati, i dva ispitivanja kao da sam terorist i tu ova starija shvati da su mozda malo pretjerale i da sve ovo nema smisla, jer avioni su otisli, ja padam s nogu i pozelio sam ici busom, sto je ona s radoscu prihvatila, jer me ne mora pustiti na avion a mozda sam zlocinac, pa mi sama organizira da vidimo kad ima iduci bus, kaze u 8 sati, pa taman stignete i taksi mi naruci, pozdravimo se i dodjem do busne stanice, naruznije na svijetu i najnepraktciniji i najvece na svijetu i gubim se i hodam, ali barem mi je sigurnosna sluzba ovdje samo zavlacila ruke u torbe jer je bitniji imam li bombu, nego kuda volim putovati, i kupim kartu, udjem u bus i vozim se polumrtav kroz pustinju sjedeci u punom busu izmedju neke bakice koja ide na odmor i vojnika koji je medju nogama drzao neki ogromni puskomitraljez, i takvom bunilu dodjemo do Eilata na 40 stupnjeva i nekako se dogegam do hotela u kojem ispada da je bolje to sto razumijem ruski nego sto govorim engleski, ali padnem u komu cim ugledam krevet i nastavak slijedi.