Dubai za početnike - Oaza pretjerivanja i samougađivanja

Burj Al Arab

Kad puno putuješ, dosta ljudi koji imaju love te često upitaju: jesi bio u Emiratima? Dubai? Abu Dhabi? Nisam, moj je odgovor, nije to moj fah, ne zato što je lova u pitanju, nego zato što ne vidim smisao u putovanjima koji jedino za cilj imaju sveopću potrošnju dragocjenih resursa (čitaj love). Za ljude u Kazakhstanu je Dubai idealan, pogotovo za srednju klasu i one malo iznad toga. Mogu se sunčati i kupati dok je u Kazakhstanu debela zima, mogu potrošiti lovu na fine, ponekad bespotrebne stvarčice i nije im tako daleko, svega 4 i pol sata leta. Generalno, to im je i najbliže ljetovalište, tako da sve to za njih ima itekako smisla. Ekipi s Balkana su Emirati vjerojatno nešto drugo. Međutim, kad i sam živiš u Kazakhstanu i smrzavaš se pola godine, dođe i tebi da se malo ugriješ za produženi vikend i eto mene, kako popuštam vlastitim idealima i spemam se u oazu pretjerivanja i samougađivanja (ne znam ni da li postoji službeno ova riječ, ali razumjemo se?!).

Pogled na Dubai Mall s 124.kata

Opet let AirAstanom, ovaj puta u Abu Dhabi, koji je svega sat i pol vožnje od Dubaija autom. Pitanje je kako doći do ciljane destinacije a da ne platiš puno za taksi, koji i nije preskup, ali opet...kako to biva..netko poznaje nekog i eto me uguranog u auto s vozačem i dva Gruzina i vozimo se na potpuno osvjetljenoj autocesti između ova dva emirata, naravno neka verzija džipa, pa mi postaje jasno zašto se Kazakhstanci ovdje osjećaju kao kod kuće. Dovoze me do ulaza u moje hotel, gdje me ovaj puta čeka suputnica s kojom imam podjednak DNA.

Dubai Akvarij

Jedna korisna digresija oko vize, leta, hotela: hrvatima treba viza za Emirate i obično se kupuje preko putničke agencije kao dio paketa s hotelom i letom. Pitanje je kako to izbjeći jer naravno da agencije pokušavaju sve to upakirati da se manje mučite a više platite?! Zašto bi? U Zagrebu postoji podružnica agencije iz Srbije koja posreduje izdavanje vize za Emirate, ja sam sve riješio mailom i bez problema ušao u zemlju, čak sam platio manje nego što traže agencije u Kazakhstanu. Na ovaj način sam biraš svoj hotel putem nekog web pretraživača gdje su cijene puno niže nego u klasičnim agencijama, a let prilagođavaš mogućnostima, da li preko Beograda, Beča, Istanbula ili nešto drugo, nema veze, u mom slučaju je bio direktni za svega 200njak Eura.

Burj Khalifa noću

Izabrati hotel u Dubaiju nije ni lako, ali nije ni problem ako znaš zašto ideš tamo. Prvo, količina hotela s 5 zvijezdica je nenormalna i naravno da nisu svi dorasli tim standardima. Naravno, ima i hotela koji to značajno premašuju, ali nekako brijem da ljudi koji si mogu priuštiti noćenje u Burj Al Arabu i ne čitaju blogove po netu nego to radi netko za njih (cijena noćenja je tamo prava sitnica, svega 17.000 kuna), ali bar se taj hotel reklamira kao prvi na svijetu sa 7 zvijezdica iako takva klasifikacija i ne postoji. Ono što svaki pošteni turist napravi je da ode do tog hotela, poslika ga iz daljine zbog njegove ljepote i arhitekturalne mašte i ide dalje do svog, pristojnog hotela od svega 5 zvijezdica. Obično su hoteli u Dubaiju raspoređeni ili na Jumeirah plaži pa imaš pogled na more, privatna plaža pod nosom. Ili su pak u blizini velikih šoping centara, ponekad čak i u okviru istih, kako bi se u šoping spustili liftom i isto tako istovarili vrećice u sobi, nakon uspješnog šopinga, bez da izlaziš na vrućinu ili da trošiš lovu na taksi svaki puta kad ideš nekud van hotela.

Stari Dubai

Novi, supermoderni, efikasni, brzi i čisti metro je još jedno malo čudo Emirata, uglavnom je nad zemljom i uglavnom se njime vozi narod trećeg svijeta (ili nekog još daljnjeg), radna snaga iz jugoistočne Azije, Pakistana, Indije...robovi ovog naftnog carstva. Ima i nešto turista kojima je vožnja metroom više fora nego korist, jer praktički jedna i pol linija i ne pokriva sve kuda bi se uputio. Ali treba se provozati, fora je i dobar je pregled terena. Taksi, kao što rekoh nije skup jer nije ni benzin skup, ipak se tu nalaze najveće zalihe nafte na svijetu (mislim, tu negdje u okolici), svi auti su novi i čisti, svi imaju obavezu uključiti taksimetar i svi vozači su naravno iz tih zemalja istočnije od Emirata. Dok pričamo na hrvatskom u autu, vozači prvo pomisle da smo Rusi, koji su vrlo česti gosti ovdje, pa onda nije baš lako objasniti da smo iz neke male zemlje tamo na Balkanu.

Pogled s Burj Khalife

Još par o hotelima: iako su visoke kvalitete i puno zvijezdica, štogod mogu, naplaćuju dodatno, doručak košta skoro ko pola noćenja, cijene korištenja wifi mreže su nenormalno visoke, ako poželiš nekud na izlet, voze te s autom od hotela i naplate 3 puta više nego taksijem, osoblje u hotelima je uglavnom iz Indije, a brate mili što ti znaju prodavati s osmijehom i pristojnošću neviđenih razmjera. Prijedlog je da ništa ne kupujte dodatno, nego uvijek možeš na doručak u blizini hotela, pogotovo ako si smješten pokraj šoping centra, gdje se obavezno nalazi hrpa restorana i fast foodova, kao što je i naš slučaj, jer smo za spavanje odabrali komšiluk Dubai Mall-a.

Bazar u starom Dubaiju

Ok, o Dubai Mall-u ne znaš što reći jerbo ako se nešto zove raj za šopingholičare, onda je ovo mjesto koje se nalazi još malo iznad raja. Apsolutno sve što zaželiš možeš kupiti ili barem probati i ogromno je i pre pre pre...(izaberi pridjev). Ulaskom unutra i prvom šetnjom od sat vremena te hvata amok (malajski meng-âmok ‚ u slijepom bijesu napadati i ubiti‘), značenje: "lud s nekontroliranim bijesom"), i shvatiš da ustvari ne želiš uopće ništa kupovati i gledati i muka ti je jer ne znaš kuda bi prvo a kuda poslije toga. Izlazim van na vrućinu, pušim da dođem k sebi i odlučim da ustvari i nisam očajna šopingholičarka i da ne želim potrošiti ni jedan dolar jer čim nešto kupim, ugledat ću nešto bolje. Radije obilazim akvarij koji ima najveću staklenu stijenu na svijetu i naravo da je u 'Ginisovoj' rekordnoj knjižici. Još bolje je otići na 124.kat najveće građevine na svijetu (Burj Khalifa) i pogledati svijet iz ptičje perspektive. I ona je u knjižici. Fascinira činjenica što na 124.kat dođeš za manje od dvije minute. Pogled upravo kao sa neba, ili skoro.  I to se dobro naplaćuje. Nevjerojatna je transformacija ove zemlje u svega 20tak godina i to se baš dobro vidi s vrha, okolo pustinja a ti u građevinskom i turističkom 21.stoljeću.

Vožnja marinom u Dubaiju

Da se skuliramo, odemo do starog dijela grada, u kojem valja više ne živi niti jedan Arap, sve su preuzeli ljudi koji ovdje rade za male pare i onda te male pare prebacuju svojim obiteljima u Indoneziji, Filipinima, Šri Lanci...ali neki šarm starih Emirata je ipak ostao, barem neko naličje starog bazara je tu, vožnja čamcem, daleko od one nove vreve i budućnosti koja je tu. Ili do plaže, iako je more sve samo ne čisto, uzimajući u obzir da grade umjetne otoke i uništavaju sve ispod površine. Ali koga briga, novac okreće svijet i ako se to gdje vidi, onda je to Dubai.

Dubai Metro

I na kraju popuštaš svemu tome i kreneš u peglanje kartice jer eto...baš vidiš nešto što ti treba (naprimjer duge gaće od merino vune koje su poslije dobrodošle na KZ temperaturama od 30 ispod nule), ili nešto što ti ne treba (hlače koje nikad nećeš obući jer si fulao boju i uopće nije tvoj stil), brendovi koje niti ne znaš jer inače ne kupuješ košulje od par stotina eura, cipele koje su ružne ali noga dobro diše, i sve tako pomalo i kupuješ novi Samsonite kofer od 20tak kila da sav šoping stane u nešto. I kad već misliš da pretjeruješ, ugledaš dio šoping centra isključivo za djecu bogataša i tamo Armani Junior, Gucci Kids itditd i pomisliš koliko novaca se okrene u dućanima u kojima je rok trajanja prerastanja robe svega par mjeseci?!?  Ima tu svega naravno, i jefitiniih dućana poput H&M gdje rade curke iz Indonezije, pa Zare gdje rade moderni mladići iz Libanona i Egipta i top dućani poput Vuittona gdje rade začešljane zgodne djevojke iz istočne Evrope. Čak se i po razini dućana vidi slojevitost društva, nevjerojatno!

Pjevajuće fontane

Ulaz u šoping mall

Ono gdje mi novčanik potpuno popušta je hrana a ovdje je ima u izobilju i svih mogućih nacionalnih kuhinja. Sjediti na terasi pokraj pjevajućih fontana (i to je naravno u Ginis knjižici kao fontana koja izbacuje vodu do visine preko 250 metara) koje svake večeri plešu i pjevaju na različitu glazbu svakih pola sata, i pritome kušati nešto fuzijsko i ukusno, e to je neprocjenjivo. Svako ima svoj fetiš, zar ne?! Dakle, u Dubai samo ako vam nije žao novčanika jer teško se možeš disciplinirati. Amok!