Velkam tu Amerika - lekcija 2

Kad kažem da sam iz Hrvatske, većina ljudi kimne glavom, kao da razumiju odakle ja to stvarno dolazim. Onda, ipak zbog pristojnosti pitaju: to je na Baltiku? Jeste li vi bivši Sovjetski Savez? Jel to kod Češke? Kojim jezikom govorite? Vi ste u EU?

Kad spomeneš Dubrovnik, slika se mijenja, lica se ozare i krene priča: Moj tata je bio tamo; Ja sam bio tamo sa ženom, Bili smo na kruzeru prije par godina; Čuo sam za taj grad; Čitao sam u novinama...

Ispada da Šuica radi bolji posao od Sanadera. Samo što Šuici pomaže činjenica da je neka ekipa nekad davno sagradila zidine po kojima sada za šaku kuna možeš hodati cijelo popodne, dok Sanadera ipak zezaju Slovenci i pokoji optuženik u Haagu.

No, kako je ovo zemlja koja osim što ima najneukije ljude na svijetu, ima i najviše onih koji dobivaju razne Nobelove nagrade, normalno je čuti pitanje: Zašto niste surađivali s Haagom? Koliko je na vas djelovao rusko-ukrajinski monopoly? Da li bi Tuđman završio s Miloševićem da je bio živ? Vaši vaterpolisti su bili nevjerojatni 1996.g. itditd

Doduše, neke situacije su presmiješne. Teta na šalteru US airwaysa uzme moju putovnicu i gleda ju i ne zna otkud da počne. Kasnim na let, a ona gleda i nešto upisuje i nikako da mi isprinta kartu. Traži oznaku zemlje u svom kompjutoru (op.b.HR), ali naravno da nema pojma. Šapće nešto svom bijelom kolegi, koji joj na glas kaže, tako da ja mogu čuti: E jesi glupa, oznaka za Croatiu je HR. Nakon toga on će meni: Nije ona nikad izašla iz zemlje da bi znala odakle si ti. Smeće. Ja gledam, ne crvenim se, nego cupkam da ne okasnim. Ona i dalje ne radi svoj posao, ode na idući kompujtor, i onda ništa, i naravno dođe kolega bijelac njemačkog porjekla i jednim stiskom na tipkovnicu tipka kartu. I opet koristi priliku da ju posere. Njoj uopće nije neugodno. Hm. Nije ni meni. Idemo dalje.

Velkam tu Amerika - prva lekcija

Izraz kojim se služi svaki službenik imigracijskog osoblja nakon što vam lupi žig u putovnicu. Dobrodošli u Ameriku! Naravno prije toga vas pita kud idete, što ćete raditi, kada i zašto i milijon drugih lijepih pitanja, pomalo neugodnih, ali pod kontrolom. Osmijeh je nezaobilazan.
Mi Europljani, ili Balkanci, baš i ne volimo svi tu američku notu smijanja i oduševeljene površne prijaznosti, ali nakon što u avionu Croatie airlinesa sjedite pokraj namrgođenog poslovnog čovjeka ili žene koja putuje sinovima u Švedsku i trese se od straha prije polijetanja, svakako je predivno imati amera ili americu kraj sebe u avionu. Razgovor počinje minutu nakon što sjedne kraj mene. Kako se zoveš, kud ideš, što ćeš raditi, kako ti se sviđa ovo ili ono uz veliki nezaobilazni površni osmjeh. Hm. I meni se odmah razvlačui osmjeh jer to je valjda zakon biologije, kemije, psihologije, osmjehom odgovaramo na osmjeh. Nije to osmjeh koji sam dobio u jugoistočnoj Aziji, on je tamo drugačiji, spontaniji, diskretniji. Stara Evropa voli biti fensi i tvrditi kako ameri i americe imaju što naučiti od nas, ali ako mi što trebamo naučiti od njih je kako se nasmijati strancu kraj kojega ćeš provesti sat ili osam ili samo ući u dućan. Kvaliteta servisa je sve, čak i kad je loša, ona je bolja od prosječne evropske. Pomoć u dućanu dobivam s osmjehom, cugu od konobara dobivam s osmjehom, novine u avionu dobivam s osmjehom i tako hodam po Americi i smiješim se. Dobar je osjećaj. Kad sam bio mali, pročitao sam članak u kojem je pisalo da je manji napor smijati se nego plakati, jer aktiviramo manje mišića, a i više nas ljudi voli gledati. Nisam nikad poslije provjeravao tu tvrdnju na guglu ili wikici. Moguće da je istina. Opušteniji si. Mirniji si. Lakše prihvaćaš promjene.
I zato kad mi amer ili america pokažu svoje friško polirane zube, pokažem i ja svoje s krunicom na dvojci gore desno.
Dobrodošli u Ameriku !

Treći svjetski rat

Hm, da. Kenjam o medaljama i Hrvatima, a u stvari, sitne smo mi ribe. Kaže mi jedan astrolog: skoro će treći svjetski, ustvari već je počeo, samo još ne vidimo sve manifestacije rata u njegovim istinskim razaranjima, ili barem u onome što on donosi u budućnosti.
Nekad između 2010 i 2012 bi trebao biti generalni lom. No rajo, ne brini, ovaj put neće preko balkanskih leđa. Nemamo što ponuditi za borbu, ni nafte, ni plina, ni važnih persona, niti se karte miješaju za našim stolom. Kažu da ćemo samo biti kolateralne žrtve, većina nas, jer nas je eto, previše.

Sedam bivših sovjetskih republika na čelu s Rusijom upravo formira novu zajedničku vojsku. Hm, da se zaštite ili da se bore i protiv koga? Ne treba vam puno mašte.

Vladimir je faca i sigurno neće dati da Obama i nova USA preuzme ulogu jedinog svjetskog pandura. Rusija se vraća na veliku scenu. Ne znam zašto, ali toga me je i najviše strah, kolikogod obožavao tu zemlju. Ruske baze u Libiji, Siriji, Jemenu, možda i Venezueli. Obnavljanje baze na Kubi?!? Sve je moguće.
Zato ćemo mi u NATO. Naravno, ako nam komšije sa zapada dozvole i skinu kojekakve zabrane. Hm, možda nam čine uslugu?!

Puno je kratkih fitilja, zamislite kad se zapali onaj između Indije i Pakistana?
Ili kad Kina odluči povratiti Tajvan? I konačno napasti Japan te vratiti za sve zločestoće koje su Japanci u prošlosti činili na tlu Kine. A na teritoriju Japana, Ameri imaju svoje baze...koji će to "fajt" biti...a Rusi gledaju iz Vladivostoka i s Kamčatke i samo čekaju da jedna bomba zaluta na njihov teritorij...Ameri će već biti iscrpljeni od gospodarske krize.

Nama najbliže mlaćenje će biti na bliskom istoku. Kad udare Izraelci na Iran, a ovi vrate. Pa krenu u ofenzivu...uf...

Mislim da nam nema spasa. Ljubav neće pobijediti. Hollywood neće snimiti film o ovome s happyendom, jer ga neće biti. Hollywooda mislim. A ni happyenda. Ako preživite, pričat ćete. Ako ne, opet dobro. Barem ste živjeli u doba VEEEEEEEEEEElikih promjena.

Luzeri ili mala škola za gubitnike

Dragi gospodine, poštovani ministre, znanstveniče Primorče (ili Primorcu?!),

ja bi da vi napravite reformu školstva. Opet.
I da uvedete jednu skupinu predmeta, koja će malim hrvatima omogućiti lakši život.

PROGRAM ŠKOLICE

Predmet KAKO GUBITI
prof.dr. Ivano Balić - učite od velemajstora - kako pokenjati medalju i pehar pred milijunskim gledateljstvom (ekskluzivno doznajte iz prve ruke i njegovih rezanaca)

Predmet KAKO SUDITI
mr.sc.dr. Igor Vori - uvodi vas u male tajne sudačke kuhinje i zakulisne radionice

Predmet SAMOPOUZDANJE
gost predavač Nikola Karabatić (višejezično predavanje)

Predmet STRATEGIJA ZA NEZNALICE
ing. Lino Červar - demonstracija nemogućih poteza u ključnim momentima života, kako šokirati cijeli svijet, a ponekad i samog sebe

Predmet SUTRA JE NOVI DAN
nepopunjeno mjesto - traži se predavač za ovaj iznimno težak kolegij - kako krenuti dalje

Predmet KO NAS ZAVADI/UNIŠTI/UKRADE
gosti predavači Borut Pahor, Boris Tadić i Ivo Sanader - uvod u svesvjetsku teoriju zavjere protiv malih naroda s "balkana"

Igor Vori i pobjednici srebrnog sjaja

Gotovo je, fala Bogu.
Nismo prvi, fala Bogu.
Igor Vori je dobio nagradu za najboljeg igrača prvenstva, fala Bogu.
Igor Vori je na kraju pokazao kako se brani nacionalni ponos, fala Bogu.
Igor Vori je budaletina kojoj treba zabraniti igrati rukomet nakon onog zamaha, fala Bogu.
Igor Vori je tipični balkanac koji se krije u nama, fala Bogu.
Zlato više nije IN, fala Bogu.
Nešto je trulo u državi Danskoj, fala Bogu.
Imamo dvorane, fala Bogu.
Imamo dugove, fala Bogu.
Imamo generaciju za London, fala Bogu.
Imamo saborskog zastupnika na klupi, fala Bogu.
Arena je preko noći povećala svoj kapacitet s 15 na 16 tisuća u novinskim izvještajima, fala Bogu.
Francuzi su bolji, fala Bogu.
Amen.