Izraz kojim se služi svaki službenik imigracijskog osoblja nakon što vam lupi žig u putovnicu. Dobrodošli u Ameriku! Naravno prije toga vas pita kud idete, što ćete raditi, kada i zašto i milijon drugih lijepih pitanja, pomalo neugodnih, ali pod kontrolom. Osmijeh je nezaobilazan.Mi Europljani, ili Balkanci, baš i ne volimo svi tu američku notu smijanja i oduševeljene površne prijaznosti, ali nakon što u avionu Croatie airlinesa sjedite pokraj namrgođenog poslovnog čovjeka ili žene koja putuje sinovima u Švedsku i trese se od straha prije polijetanja, svakako je predivno imati amera ili americu kraj sebe u avionu. Razgovor počinje minutu nakon što sjedne kraj mene. Kako se zoveš, kud ideš, što ćeš raditi, kako ti se sviđa ovo ili ono uz veliki nezaobilazni površni osmjeh. Hm. I meni se odmah razvlačui osmjeh jer to je valjda zakon biologije, kemije, psihologije, osmjehom odgovaramo na osmjeh. Nije to osmjeh koji sam dobio u jugoistočnoj Aziji, on je tamo drugačiji, spontaniji, diskretniji. Stara Evropa voli biti fensi i tvrditi kako ameri i americe imaju što naučiti od nas, ali ako mi što trebamo naučiti od njih je kako se nasmijati strancu kraj kojega ćeš provesti sat ili osam ili samo ući u dućan. Kvaliteta servisa je sve, čak i kad je loša, ona je bolja od prosječne evropske. Pomoć u dućanu dobivam s osmjehom, cugu od konobara dobivam s osmjehom, novine u avionu dobivam s osmjehom i tako hodam po Americi i smiješim se. Dobar je osjećaj. Kad sam bio mali, pročitao sam članak u kojem je pisalo da je manji napor smijati se nego plakati, jer aktiviramo manje mišića, a i više nas ljudi voli gledati. Nisam nikad poslije provjeravao tu tvrdnju na guglu ili wikici. Moguće da je istina. Opušteniji si. Mirniji si. Lakše prihvaćaš promjene.
I zato kad mi amer ili america pokažu svoje friško polirane zube, pokažem i ja svoje s krunicom na dvojci gore desno.
Dobrodošli u Ameriku !
Nema komentara:
Objavi komentar