Povratak u Hanoi, hotelska soba nas očekuje, ovaj puta dobivamo i nešto bolju sobu, ali i dalje smo u staroj četvrti glavnog grada. Tu se nalazi većina hotela niže kategorije, koji nude ono najbitnije, krov nad glavom, čistu sobu i kupaonu, osnovni doručak, internet i dovoljno informacija na recepciji.
U staroj četvrti su ulice podijeljene po vrstama 'biznisa', pa tako u svakoj dominira grupa proizvoda koja se prodaje po cijeloj ulici, npr. ulica ženskih haljina, ulica voća, ulica ruksaka, ulica metala...itditd, takav oblik grupiranja poslova u jednoj ulici je čest u Aziji, tako da nemate razloga lutati okolo po gradu, jer sve što vam treba je naći pravu ulicu.
Zgrade su vrlo stare, utjecaji francuza u arhitekturi se vidi i danas, tako je ovaj mix zapada i istoka prilično zanimljiv, iako ponekad zbrkan količinom ljudi i motora i rikši na ulici. Borba za svakog kupca je nemilosrdna, jedino što se svima pristupa s određenom pažnjom, nećete biti zaobiđeni ili ignorirani.
Hanoi je dosta velik, cca 7 milijuna ljudi živi ovdje, pa je pitanje koliko dana provesti ovdje da se sve vidi, što je važno, dok je drugo pitanje, kako? Sam ili s agencijom? Agencije nude cjelodnevne ture po gradu unutar kojeg vam pokažu ono najbitnije, a kako ih je puno, zaista se može birati i birati. Teško je reći koja je bolja, no generalno, bitno je da lova ostaje tu u zemlji i da se ne financira neki veliki lanac. Najčešće je u turu uključen i ručak, a i dobivate informacije iz prve ruke od lokalnog vodiča.
Što obići, vidjeti? Svakako treba vidjeti mauzolej Ho Chi Minha, ponosa Vijetnama. Jedan vodič nam je ispričao nevjerojatnu priču, koju smo poslije čuli nekoliko puta. Stric Ho (kako su ga popularno zvali) je bio vrlo skroman čovjek i prije smrti je tražio da se od njegovog lika ne rade nikakve egzibicije, jer je vidio kako su drugi komunistički lideri napravili sebi svoja zadnja počivališta, jedini cilj koji je imao za života je bio ujediniti Vijetnam i osloboditi ga od utjecaja onih koji su ga iskorištavali. Međutim, nisu ga poslušali, pa su tako balzamirali, sagradili mu mauzolej i izložili svima na promatranje.
U obilasku njegovih radnih prostorija i muzeja, dobivate osjećaj koliko je on ovdje cijenjen. U dugim redovima je najviše domaćih ljudi, od klinaca do staraca i svi na velikoj vrućini strpljivo čekaju da dođu na red pogledati njegovu ostavštinu.
Nadalje, svakako je dobro obići One Pillar pagodu, najstariji hram pismenosti, koji je bio jedan od prvih univerziteta osnovan prije skoro 1000 godina, nekoliko muzeja revolucije i rata, u kojima se vidi previše oružja i podsjetnika na bol. A to je nešto što ova zemlja ne želi zaboraviti. Rane su duboke, iako su oni oprostili svima koji su ih ugnjetavali i danas prilično dobro zarađuju na turistima upravo iz zemalja koji su ih najviše gazili, Amerikanaca, Francuza, Kineza i Japanaca.
Hoan Kiem jezero se nalazi odmah pokraj stare četvrti i zanimljivo je šetalište u večernjim satima, oko jezera kruže mladi na motorima kojih je bezbroj, i dok se voze, razmjenjuju poruke na mobitelima, pričaju, druže se, prije nego stanu negdje sa strane i odluče pojesti nešto lagano iz ponude uličnih restorana. Zamislite da dobro kuhate jedno jelo, odete na najbliži trg ili prostor kojem kruže ljudi, instalirate svoju pećnicu ili naložite vatru, stavite oko sebe par malih klupčica ili spužvi, i eto vam restorana. Nema komunalih redara ili zagrebparkinga da vas makne odande, kupci dolaze vrlo brzo. Obzirom da je većina hrane koja se tako prodaje, kuhana ili pečena, nema veće opasnosti od bilo kakve zaraze.
Bia Hoi (svježe pivo) je natpis koji stoji praktički na svakom uglu. Dovoljno je imati bilokakav lokal, male plastične sjedalice (kao da ste ih kupili u Ikei za klince), izbacite ih na ulicu ili pločnik i prvi gosti dolaze. Domaća točena piva je omiljen napitak i lokalnim ljudima i strancima, te je neki poseban doživljaj dijeliti ovaj dokoni običaj s domaćim ljudima. Svakako je dobra zabava prije nego posjetite vrlo neobičan lutkarsko kazalište na vodi. To je posebna tradicija u ovom dijelu zemlje i čak i svjetska atrakcija, jer su svi izvođači u vodi cijelo vrijeme predstave, no gledatelji vide samo lutke, i čuju pjevače koji su sa strane. Naravno, pitamo se kako to izvode, a da se ne utope ili kako dolaze po zrak, zaranjaju li svako malo...nismo saznali, naime, to je i danas velika tajna, jer se glumci regrutiraju iz jednog obližnjeg sela, koji jedini znaju kako to raditi, te ne žele podijeliti svoj zanat s drugima. Ako sjedite bliže podiju, sigurno ćete biti malo mokri od prskanja lutaka. Predstave se naravno izvode na vijetnamskom jeziku, cijene su malo veće od ostalih ulaznica, no vrijedi pogledati ovu neobičnu lutkarsku predstavu. Klinci obožavaju ići tamo.
S obzirom na blizinu, dobra je opcija otići na jednodnevni izlet u Tam Coc i Hoa Lu. Sve agencije spajaju ova dva lokaliteta u cjelodnevni izlet. Malo ćete vidjeti ruralni dio sjevernog Vijetnama, malo ćete posjetiti lokalitete prvog glavnog grada iz 10.stoljeća i domove prvih kraljeva, te tri grote na rijeci, okružene rižnim poljima, koje su kao Halong Bay ali na obali. Kraške stijene do kojih se vozi malim čamcima, koje voze uglavnom žene i to veslaju svojim nogama, sunce vas može opako spržiti u vožnji ukoliko ne kupite tradicionalni azijski šešir. Svakako vrijedi posjeta.
Nema komentara:
Objavi komentar