četvrtak, 15. siječnja 2009.

Da sam ja izbornik...

...ne znam što Primorac the Ministar čeka ?! Mislim da je vrijeme da u škole uvedemo predmet: Da sam ja...ili Kad bi bio...
Mi to u domovini jednostavno volimo. Mi znamo kako je biti ministar zdravstva bolje od njega, ili kako je to biti Severina, bolje od nje same, ili kako je to biti Slaven Bilić....
Ovih dana dio najrukometnije nacije na svijetu će se baviti "najsportskijemspektakluikadodržanomnaovimprostorima" kako to RTL (naša omiljena nova televizija, barem dok traje prvenstvo) i svi ćemo mi biti Lino Červar. Ok, Lino Červar izbornik, ne Lino Červar političar ili saborski zastupnik ! (o Bože dobri, pa stvarno me uhvati smijeh kad zamislim Linu Červara kako u sabornici skače sa stisnutim rukama, pognutnom glavom i usukanim ramenima dok mu Zoki Milanović daje žuti karton...koja smo mi nacija...još se smijem tom prizoru...no idemo dalje).
Eh da...već su se svi raspisali ko će biti zvjezdurina prvenstva, i bebe u rodilištu znaju za tretmane Ivana Balića, opatice mole krunicu da Blaž Lacković bude u formi, a vjerujem da bi i Vatikanu neko mogao proslijediti molbu da Švabo održi kakvu intimnu misu za najrukometniju i najkatoličanskiju naciju CBETA (po naški: svijeta). Al niš se ne sekirajte...jedno je sigurno...Slovenci nas ne buju dobili na prvenstvu, jer tamo ne igraju, tako da je već 1:0 za nas.

Ah..da..repka...hm...kažu da nam je igra pročitana, hm...to smo već vidjeli na par natjecanja, big deal...kažu da stupovi nisu u formi..hm..i bez stupova se može ako postoje stupići koji će dati još više...kažu da smo najnasvijetu (a u stvari nam odvaljuju finte, kako bi se opustili pred utakmicu)...

Sedmorka koja bi trebala početi na ovom prvenstvu je slijedeća:

Alilović - Šprem - Lacković - Duvnjak - Kopljar - Čušić - Vori

Recite vi meni, koja bi repka na svijetu bila spremna na ovaj tim???
Zamislite vi samo adute s klupe u obliku Zrnića, Metličića, Loserta, Balića ???!!??
I još u obrani stavimo dodatne tornjeve dvometraše...zlato?? hm..sumnjam, možda u Londonu !

I kao veliki optimist...ne očekujem da ćemo igrati za zlato...a kako mi ne prihvaćamo ništa ispod toga, logičnije bi bilo da pomlađenoj postavi damo da igra, a velikanima se poklonimo i kažemo im HVALA. A vama klinci, evo lopta i trči za njom po terenu....eh da...to bi bio lijepi san, ali onda se probudi u vama izbornik Červar s primjesama političara i sjeti se da će nacija tražiti njegovu glavu za lošu taktiku...a on će kao pravi političar znati naći krivca za neuspjeh...ili će to biti stari igrači ili novi igrači ili nedovoljna podrška navijača ili pretjerana očekivanja nacije ili ozlijeđeni Ivano Balić ili suci koji ovaj puta nisu sudili domaćinski ili svi vi ostali kojima krvotokom ne teče rvacka krv i koji nama želite sve najgore...u svakom slučaju...taj čovjek ne može pogriješiti...da sam ja Lord of the rings...zvao bi se Lino Červar...

srijeda, 14. siječnja 2009.

Poskupila glupost


Sjećam se paničnih naslova u kojima kažu da će sve poskupiti jer cijene goriva užasno rastu. Sjećam se i naslova u kojima nam kažu što je sve poskupilo. Sjećam se i pada cijene na tržištu goriva.
Ne sjećam se da je nešto (osim benzina) pojeftinilo u dućanima/pekarama/mesnicama. Jer je kriza. A kad je kriza, ne smijemo smanjiti cijene. Jer ćemo manje zaraditi. A i ljudi ne bi smjeli više trošiti u vrijeme krize. I kriza je pa onda nitko i ne kuži da je barel jefitniji nego ikad unatrag godinu dana. Ali naravno da će netko reći da nema veze što je benzin jeftiniji jer smo brašno za kruh kupili onda kada je bio skup, pa sada trebamo potrošiti skupe zalihe dok traju i naplaćivati punu cijenu. Iako je kriza. Nema veze što bi ljudi potrošili i neku kunu više da cijene padnu. Barem za vrijeme sniženja. Neugodno je hodati po CRO dućanima za vrijeme sezonskih sniženja. To se zove potcjenjivanje kupaca. NAS. I zato idemo u Italije, Austrije, Londone, Amerike s pedericom oko struka, a vraćamo se s dva kofera. Zato jer je kriza, pa one stvari koje koštaju kod nas 1000 tamo koštaju 100. Tako mi stimuliramo svoje gospodarstvo. Manje trošite, kriza je !

Sport i HRT


Jadni mi. Jadni.Jadni.Jadni!
RTL nam je ukrao svjetsko prvenstvo u rukometu i sad mi ne možemo mlatiti nofce od teledva,pivske industrije, banaka i ostalih kosponzora te velebne manifestacije.
I toliko smo jadni, da smo ponudili RTL-u da nam za neke pare ipak proda prava da prikažemo koju minutu naciji, jer nacija jako želi gledati izvještaje o paklenima na HRT-u, jer zašto bi to isto gledali uživo na RTL-u. A RTL je nama rekao da će prodati prava na sve utakmice, što nama nije prihvatljivo, jer koga zanima tekma Australija-S.Arabija u rukometu?? I sad smo mi toliko jadni da smo morali na jednom, pa na drugom dnevniku, pa vjerojatno i na trećem reći cijelom pučanstvu kako je RTL jadan jer nam ne da ono što mi oćemo. I onda smo rekli kako su RTL-ovci obećali da će biti u visokodigitalnom formatu, a ipak neće, pa smo mi završili dnevnik s rečenicom "obećanje ludom radovanje" !!!

Dakle, gospodo HRT-ovci !
Pa vi niste normalni !!! Što si vi umišljate? Da mi trebamo plaćati pretplatu zato da bi vi kenjali po konkurenciji koju vi ne bi ni smjeli imati jer nacionalna TV se ne smije uspoređivati s komercijalnom??! I da zato što ste bili nesposobni osigurati prava za prijenose, mislite da imate prava završavati svoje informativne emisije sarkazmom prema "konkurenciji"?!?Stvarno ste državna kuća i stvarno ste državni mehanizam. Vi se hvalite vlastitom nesposobnošću da nešto osigurate svojim gledateljima, na način da napadate druge ?!! To je ko kad se nacija smije Srbima da najviše slave svoje poraze (kosovo i taj djir).

Dajte postanite više javna televizija i prestanite se furati na nešto između. Sram vas bilo ! Sram !

utorak, 6. siječnja 2009.

Kako dati otkaz u 15 dana

Čitam neku "trebu" na webu kako je dala otkaz u 30 dana i napisala knjigu o tome, veličajući sebe, svoje postignuće, jer takva uspavana, više je vegetirala nego živjela.

E sad...još uvijek se više smatram faunom nego florom i nije mi trebalo 30 nego 15 dana, od ideje do zadnjeg radnog dana. Znam da ima i boljih rekordera, ali raditi 10 godina u velikom sustavu, a otići iz njega u roku od 15 dana s otpremninom i u relativno dobrim odnosima...hm...to znači otići u stilu.

Naravno, ne pada mi na pamet potrošiti lovu (aka ušteđevina) na izgradnju spomenika samome sebi ili plaćeni oglas u kojem govorim "i'm free". Ono što mi pada na pamet su razne mogućnosti koje se otvore onda kada nakon otkaza jedno vrijeme ne morate raditi (pretpostavka je da ste do tada radili jako puno i djelomično kapitalizirali svoj rad, pa ste se umorili i sad se opet možete odmarati).

Što je slijedeći korak? Puno toga mi pada na pamet...

1. ne raditi velike planove
2. uključiti osjećaje u odlučivanje (zadržati i nešto razuma)
3. naučiti neki jezik
4. naučiti novu vještinu
5. upoznati nove ljude
6. živjeti u novoj sredini
7. putovati okolo
8. ozbiljnije se pozabaviti slijedećom profesijom
9. sunčati se negdje dok je tu zima
10. unaprijediti vještine izrade kvalitetnog bloga

Štogod bude...bit će u redu.

Biti nezaposlen u vrijeme "krize" je izazov. Ili budalaština. Hrabrost!? Odvažnost?!
Iskreno? Boli me đon kako je to doživljeno. Dobro se osjećam. Kad to prestane, idem dalje. Do tada...UŽIVAM!!!

Velkam tu Kroejša .. Borje za sladokusce

Restoran Borje nalazi se 15 km od centra Nacionalnog parka u pravcu Splita na magistralnoj cesti D-1. Obnovljeni ambijent restorana te kvaliteta i prepoznatljivost njegove gastronomske ponude zadovoljiti će sve dobrodošle putnike. Restoran ima dio sa samoposluživanjem (self service) te a la carte restoran.

Tako piše na stranicama NP Plitvička jezera.

Nakon zanimljivog zimskog izleta na Plitvička jezera, promrzli turist poželi nešto toplo pojesti i popiti. I krene u Ličku kuću...koja je zatvorena, pa Mirni kutak...koji je zatvoren...pa ovamo onamo i dođemo mi u dotični restoran Borje. Prostor obnovljen prije smrti druga Tita, osoblje zadnji puta bilo na edukaciji iz ljubaznosti nikad, brzina preuzimanja narudžbe super spora u polupraznom prostoru, brzina donošenja hrane ispod svih kriterija, cijene mesa prestrašne, porcije više nego skromne.

Odista, bilo mi je neugodno vidjeti u srcu Like kako je škarpina jeftinija nego teletina, kako nema krumpira...jednostavno ga nema...hm...valjda bi ga trebali uvesti iz Međimurja. U jelovniku piše jedno, na tanjuru drugo...

Čovjek na kraju pomisli, pa valjda će biti barem ukusno, onako domaće...aha...moš mislit...juha iz vrećice, "pomfri" od Leda, kruh smrznut pa ugrijan taj čas,...meso valjda iz Bosne...kupujmo rvacko...o zemljo Kroacijo...jadni turisti koji dodju i onda im zapaprimo na kraju dana za stolom...meni neugodno...ako ne želite ovo iskustvo...nemojte nikad nikad otići tamo RESTORAN BORJE...jerbo ćete u Otočcu jesti za duplo manje novaca a duplo bolje...izdržite tih 50 kilometara.

Plitvice su i dalje neponovljive.