Srednji Velebit za početnike

Velebit je VELIK, pa pisati o njemu u jednom postu nema smisla. Srednji Velebit ili bolje rečeno predio Dabarskih kukova je predmet ovog posta. Prvo, kako doći do tamo? Jednostavno, iz Zagreba ili Splita autocestom do Gospića, odakle se nastavlja prema Baškim Oštarijama, gdje počinje predio ovog središnjeg dijela. Iz Rijeke je najednostavnije doći magistralom do Karlobaga, a onda uzbrdo prema B.Oštarijama. Naravno, automobilom, ne treba vam pogon na sva 4 kotača, naravno ako idete u pogodno doba godine. U svakom slučaju pomaže sunčano vrijeme, bez obzira na hladnoću i vjetar. Brijem da u kišnom razdoblju gušt postaje druga priča, a snjeg je vjerojatno prepreka za ne tako ozbiljne planinare.

Spavanje obavezno u planinarskom domu Ravni Dabar, koji se nalazi u prostranoj kraškoj udolini, okruženoj kamenitim kukovima Butinovače, Visibabe i Čelinca. Domar Mile Prpić je legenda! On će se pobrinuti da vam sve bude u najboljem redu nakon što se vratite ili dođete nakon cjelodnevnog hodanja po okolici, skuhati predivni planinski čaj i okrijepiti iscrpljena tijela. Mi smo imali priliku kušati njegovu Ličku kalju i mogu samo reći...mmmmmmm...

U domu ima 50-tak ležajeva, pa ako idete s većom grupom bolje rezervirajte smještaj, koji je vrlo povoljan, od 40-80 kuna ovisno o tome jeste li član nekog planinarskog društva ili ne. Kalja je bila cca 30-tak kuna po osobi (vadili smo i po 3 puta). Velebitsko pivo 10 kuna! Pomozite lokalnoj industriji alkohola. :-) Kreveti vrlo udobni, jastuk, plahte, sanitarni čvor skroman, ali postoji i rezerva u prirodi, preporučam za veliku nuždu. Štedite vodu u svakom slučaju. Moguće je i doći s autom do doma i onda krenuti okolo u hodnje po vrhuncima.

Kuk Čelinac izgleda idealno za hrabre penjače slobodnim stilom (ne radite to doma!), za vrijeme našeg boravka smo imali priliku vidjeti ekipu GSS-a kako vježba izvlačenje unesrećenih penjača i mogu samo reći WOW i svaka im čast na poslu koji obavljaju uglavnom volonterski i odvajaju svoje slobodno vrijeme vikendom da bi vježbali za buduće teške situacije. Mi se nismo penjali po stijenama. Uglavnom smo hodali, malo više uzbrdo, malo manje nizbrdo, ali sve je bilo i više nego podnošljivo i za one od 50kg i za one preko 100kg.

Svaka šetnja ima svoju nagradu. Nekada je to predivna livada ispod vrha na kojeg ste se popeli, nekada je to pogled na predivno Jadransko more i još ljepše otoke, a pogled fakat puca do Dugog otoka i Malog Lošinja (i sve ono između), naravno dominira prvi pogled na otok Pag. Šume su predivne, staze su uglavnom dobro uređene i IZVRSNO označene, pogotovo poznata Premužićeva staza, koja je za mene mali 'masterpis' zaljubljenika u prirodu. Bilo da odete na Kizu, Čelinac, Visibabu, Bačić kuk ili Budakovo brdo, nećete požaliti, jer svaki dio ovog lanca je upravo ono što čovjeku treba, stapanje s prirodom na najljepši mogući način, čist zrak, veliko nebo, puno zvijezda noću, drveće koje ima svoj život...još ako ste u dobrom društvu, BINGO!

Evo par prijedloga za izlete od par sati ili za cijeli dan:

1. Baške Oštarije - Stupačinovo - Dabarska kosa - Ravni Dabar - 4 sata

2. Baške Oštarije - Stupačinovo - Kiza - Alaginac - Crni Dabar - Ravni Dabar - 5 sata

3. Ravni Dabar - Došen Dabar - Bačić duliba - Bačić kuk - Budakovo brdo - Bačić kosa - Visibaba - Ravni Dabar - 7 sati

I guštajte u slikama dok se ne odlučite posjetiti ovaj dio lijepe naše!