Strasbourg za početnike

Pojedini gradovi i lokacije su privlačni sami po sebi i to svi znaju, neki pak nas odbijaju informacijama koje dobijemo od drugih ili preko medija. Postoje i oni za koje nemamo neki poseban osjećaj da su vrijedni posjeta zato što imaju neke druge značajke. Strasbourg je u meni uvijek izazivao odbojnost zbog svoje političke uloge u EU i institucija koje se u njemu nalaze, pretpostavljajući da se tamo nema što vidjeti, niti se tamo čovjek može dobro zabaviti.

I kao sve u životu kad pretpostavljaš, a nemaš pravo iskustvo, lako se prevariš. Da se razumijemo, ovo je skup grad za putnika s rancem na leđima, ali je svakako grad kojeg se ne smije zaobići ako ste kojim slučajem u blizini ili pak istražujete ovaj dio Europe. Iako je grad duplo manji od Zagreba, u njemu se putnik/turist može zadržati puno duže kako bi uživao u toplim malim uličicama, predivnim vizurama grada, vožnji rijekom, posjetu zoološkom vrtu, čuđenju arhitekture EU institucija ili pak krenuo dalje s neobičnog željezničkog kolodvora.

Grad se nalazi u sjeverno-istočnoj Francuskoj, tik do Njemačke granice, i predstavlja glavni grad pokrajine Alsace. Očito je ta blizina granice djelovala da se u ovom gradu ne osjeća toliko Francuska, nego se upravo osjeća Europa i zajedništvo kojim Unija pokušava steći kredibilitet kod novih, a i starih članica. Tu je sjedište brojnih instuticija poput Suda za ljudska prava, Parlamenta i Vijeća, koje su smještene i zgradama novijeg datuma, pomalo futurističkog izgleda.

Centar grada je prvi koji je od UNESCOa dobio oznaku Svjetske baštine za cijeli stari dio centra grada, a ne pojedinačnu zgradu ili monument. I on je upravo takav. Predobro sačuvan i održavan, star, lijep, romantičan...s moćnom katedralom u središtu grada koja se počela graditi još u 12.stoljeću i ima najveći crkveni toranj u Francuskoj. Posebna zanimljivost unutar katedrale je astrološki sat, koje baš i nisam skužio tj. nije mi dao prognozu za posao, ljubav, zdravlje za idućih tjedan dana, ali svejedno predstavlja masterpiece stare tehnologije. Trg oko katedrale je prepun štandova s zezalicama za turiste, kafića i restorana i uvijek je vrlo živo uokolo.

Jedan kvart, da ne kažem splet ulica zaslužuje posebnu napomenu. Tzv. Petit France ili mala Francuska je dio grada na rijeci Ill koji nevjerojatno podsjeća na vremena kada su se kuće gradile od prirodnih i dostupnih materijala, s puno drveta, šarma, kreativnosti za to doba. Bilo da se prošećeš ili prođeš brodom kroz kvart, osjećaj je vrlo ugodan. Skuplji restorani i butici su zauzeli veći dio kvarta, jer nema turista koji se neće uputiti u ovaj dio grada. Ugođaj večere uz rijeku plaća svatko ko može. Uske uličice, nepravilnih oblika, vas vode kroz povijest jedne regije.

Upravo je vožnja brodom od sat i pol vremena nešto što vrijedi novca, jer vas proveze oko centra grada i kroz EU četvrt, te na jednom od brojnih svjetskih jezika dobijete dosta informacija o gradu, povijesti i važnosti. Naravno i brojne prilike za fotkanje.

Karta se kupuje na samom pristaništu turističkih brodova, tako da ne tražite informacije u turističkom uredu kraj katedrale. Kako sustav kanala nije ujednačen kroz cijeli grad, u dva navrata se tijekom putovanja zaustavljate na branama koje se pune ili prazne vodom kako bi mogli preći na slijedeći nivo, kad već nećete u Panamski kanal, barem da osjetite kako to funkcionira. Usput se vozite i kroz rezidencijalne četvrti, koje nisu preslika naših novogradnji, nego vrlo ukusno, pažljivo planirana mjesta za život ljudi.

Ono što svakako treba otići vidjeti je željeznički kolodvor, ako već niste doputovali vlakom. Stara zgrada kolodvora je 'obučena' u novo moderno ruho, ograđena brojim proznirnim panelima, koji čine cjelinu i tamo štite objekt i daju mu novo značenje. Odavde do Pariza ste brzim vlakovima za manje od 2 i pol sata, do Švicarske za sat vremena, Njemačka je na dohvat pljuvačke...strateški vrlo dobra pozicija za život ili za proputovanje.

Kad se umorite od hodanja i razgledavanja, svakako odite u neki od restorana (ali nikako u starom gradu, jer cijene su turističke) i pojedite jedan Flammeküche ili tartes flambées, specijalitet regije, koji vrlo podsjeća na talijansku klasičnu pizzu, ali iskreno, puno je finije i ukusnije.

Tek sad zavidim Željku Korparu kad se javlja iz Strasbourga!