Najljepša himna - Best Anthem - Francuska

Poznata 'Maresljeza', moćnog ritma i teksta, ovdje u izvedbi poznate francuske pjevačice Mireille Mathieu uz pomoć orkestra i zbora, snimano, ni manje ni više nego na Marsovim poljanama odmah ispod Ajfelovog tornja. Prilično svečarski. Mi smo ju 'nažalost' često slušali kad bi se naši rukometaši ili nogometaši sreli s Francuzima.

Najljepša himna - Best Anthem - Istočna Njemačka (DDR)

Himna koja se više ne izvodi, ali bome se itekako izvodila za vrijeme plivačkih i atletskih takmičenja do 1990.godine. Valjda mi je ostala u glavi još od tada. Nažalost nema baš prikladnog video zapisa na youtube-u, ali i ovo će poslužiti.

Najljepša himna - Best Anthem - Indija

Jana Mana Gana je nacionalna himna Indije, čiji kompozitor je, između ostalog i dobitnik Nobelove nagrade za književnost, prvi neeuropljanin koji je dobio nagradu.

Vrlo je 'indijska', pogotovo u ovoj verziji gdje ju izvode najpoznatiji 'stari' pjevači te velike zemlje.

Najljepša himna - Best Anthem - Kanada

Himna! Naučimo je još u prvom osnovne i vjerojatno je stvar koju najviše puta čujemo u životu, a da to niti posebno ne želimo. Svečane proslave, državni praznici, kraj programa na televiziji, utakmice naših sportaša...i onda se ponosimo kad cijeli stadion pjeva moćno, ali naravno, brže od glazbe s matrice, ili pak kad nam političari pjevaju himnu u falšu...nema ništa groznije. Šutite umjesto da kvarite nešto tako lijepo.
Kad već toliko pišem o putovanjima, evo jednog par postova o najljepšim himnama koje sam čuo u životu (namjerno izostavljam Lijepu našu). Nemaju neki poseban redoslijed, jer je svaka na poseban način lijepa, svečana, moćna.


Oh Canada, neki kažu da je previše 'Disney himna', no meni se osobno sviđa, pogotovo kad ju pjevaju ludi hokejaški navijači.

Srednji Velebit za početnike

Velebit je VELIK, pa pisati o njemu u jednom postu nema smisla. Srednji Velebit ili bolje rečeno predio Dabarskih kukova je predmet ovog posta. Prvo, kako doći do tamo? Jednostavno, iz Zagreba ili Splita autocestom do Gospića, odakle se nastavlja prema Baškim Oštarijama, gdje počinje predio ovog središnjeg dijela. Iz Rijeke je najednostavnije doći magistralom do Karlobaga, a onda uzbrdo prema B.Oštarijama. Naravno, automobilom, ne treba vam pogon na sva 4 kotača, naravno ako idete u pogodno doba godine. U svakom slučaju pomaže sunčano vrijeme, bez obzira na hladnoću i vjetar. Brijem da u kišnom razdoblju gušt postaje druga priča, a snjeg je vjerojatno prepreka za ne tako ozbiljne planinare.

Spavanje obavezno u planinarskom domu Ravni Dabar, koji se nalazi u prostranoj kraškoj udolini, okruženoj kamenitim kukovima Butinovače, Visibabe i Čelinca. Domar Mile Prpić je legenda! On će se pobrinuti da vam sve bude u najboljem redu nakon što se vratite ili dođete nakon cjelodnevnog hodanja po okolici, skuhati predivni planinski čaj i okrijepiti iscrpljena tijela. Mi smo imali priliku kušati njegovu Ličku kalju i mogu samo reći...mmmmmmm...

U domu ima 50-tak ležajeva, pa ako idete s većom grupom bolje rezervirajte smještaj, koji je vrlo povoljan, od 40-80 kuna ovisno o tome jeste li član nekog planinarskog društva ili ne. Kalja je bila cca 30-tak kuna po osobi (vadili smo i po 3 puta). Velebitsko pivo 10 kuna! Pomozite lokalnoj industriji alkohola. :-) Kreveti vrlo udobni, jastuk, plahte, sanitarni čvor skroman, ali postoji i rezerva u prirodi, preporučam za veliku nuždu. Štedite vodu u svakom slučaju. Moguće je i doći s autom do doma i onda krenuti okolo u hodnje po vrhuncima.

Kuk Čelinac izgleda idealno za hrabre penjače slobodnim stilom (ne radite to doma!), za vrijeme našeg boravka smo imali priliku vidjeti ekipu GSS-a kako vježba izvlačenje unesrećenih penjača i mogu samo reći WOW i svaka im čast na poslu koji obavljaju uglavnom volonterski i odvajaju svoje slobodno vrijeme vikendom da bi vježbali za buduće teške situacije. Mi se nismo penjali po stijenama. Uglavnom smo hodali, malo više uzbrdo, malo manje nizbrdo, ali sve je bilo i više nego podnošljivo i za one od 50kg i za one preko 100kg.

Svaka šetnja ima svoju nagradu. Nekada je to predivna livada ispod vrha na kojeg ste se popeli, nekada je to pogled na predivno Jadransko more i još ljepše otoke, a pogled fakat puca do Dugog otoka i Malog Lošinja (i sve ono između), naravno dominira prvi pogled na otok Pag. Šume su predivne, staze su uglavnom dobro uređene i IZVRSNO označene, pogotovo poznata Premužićeva staza, koja je za mene mali 'masterpis' zaljubljenika u prirodu. Bilo da odete na Kizu, Čelinac, Visibabu, Bačić kuk ili Budakovo brdo, nećete požaliti, jer svaki dio ovog lanca je upravo ono što čovjeku treba, stapanje s prirodom na najljepši mogući način, čist zrak, veliko nebo, puno zvijezda noću, drveće koje ima svoj život...još ako ste u dobrom društvu, BINGO!

Evo par prijedloga za izlete od par sati ili za cijeli dan:

1. Baške Oštarije - Stupačinovo - Dabarska kosa - Ravni Dabar - 4 sata

2. Baške Oštarije - Stupačinovo - Kiza - Alaginac - Crni Dabar - Ravni Dabar - 5 sata

3. Ravni Dabar - Došen Dabar - Bačić duliba - Bačić kuk - Budakovo brdo - Bačić kosa - Visibaba - Ravni Dabar - 7 sati

I guštajte u slikama dok se ne odlučite posjetiti ovaj dio lijepe naše!