Svi smo barem jednom u životu čuli za Silbu. Isto tako, velika većina nikad nije bila na Silbi, ako ništa drugo onda iz razloga što je ukupni kapacitet smještaja na otoku tek nešto preko 500 kreveta, što znači da preko otoka godišnje jedva da prođe par tisuća gostiju uz stotinjak i nešto stalnih stanovnika. Pa opet, zašto je tako posebna i često spominjana kao predivno mjesto za odmor?!
Za početak, do Silbe se može doći svega na dva načina (osim ako nemate jedrilicu ili ste istu uzeli u najam pa ste došli samostalno morskim putem). Iz Malog Lošinja, trajektom Bartol Kašić, koji tokom sezone vozi jednom dnevno, a van sezone vozi dva puta tjedno, ili iz Zadra istim tim trajektom ili pak katamaranom koji vozi jednom dnevno, nedjeljom i češće. Kako na otoku ne možete iskrcati auto, morate ga ostaviti ili u Zadru ili Lošinju ili pak uopće ne morate krenuti na put s autom, buseva, barem prema Zadru ima hrpa. Trajekt je naravno jeftin, katamaran još jeftiniji. Prva vizura Silbe s trajekta vam govori o tome kako je otok malen, bez visokih brežuljaka, te u pozadini se moćno propinje Velebit sa oblacima koji kao da sjede na vrhu te moćne planine, no Velebit je predaleko da bi svojim klimatskim utjecajima narušio vaš odmor.
Vrlo je živo prilikom svakog uplovljavanja trajekta, bilo da dolazi iz smjera Zadra, bilo Lošinja. Uvijek se skupi dosta ljudi koji dočekuju svoje nove goste, ili ugostitelji i vlasnici dućana koji dolaze po svoje namirnice za prodaju ili pak dolazite da vidite tko je novi došao na otok. Ukoliko ste na otoku barem tjedan dana, vrlo brzo ćete pozdravljati ljude poznatih lica, jer vas ionako nema puno. Brojčano gledano, ovo je otok luksuza za malobrojne.
Drugi luksuz kojeg ovdje imate je mir od automobila i ostalih prometala, jer na otoku je zabranjeno voziti osim par malih traktora koji služe za dostavu i održavanje čistoće na otoku, nema ni bicikala (osim dječijih) ni motocikala, tako da jedini zvuk prometa može biti s mora u obliku kakve barke ili trajekta, ili iz zraka, kada neki imućni ljudi lete helikopterom iz Zadra prema sjeveru.
Treći luksuz je čistoća. Bilo zraka, bilo mora, bilo mjesta. Svi oblici industrije su jako daleko, more je iznimno čisto i prilično slano, mjesto je vrlo čisto. Poneke od udaljenih plaža znaju biti prljave jer more nanosi kojekakve ostavštine s drugi otoka ili kontinenta ili sušenu morsku travu pa imate dojam da nema brige na otoku, no to je svakako plod nekoliko gorenavedenih faktora. Ako ste s klincima, teško da ćete ići na takve plaže jer vam treba barem par kilometara da dođete do njih, ali avanturisti bilo koje vrste će svakako naći zanimljivosti na putu do tih plaža.
Nakon MIKa, red je krenuti na plažu, a toga ovdje ima napretek, bez obzira u kojem smjeru krenuli. Dvije gradske plaže s obje strane otoka upravo na dijelu gdje je on najuži su najpopularnije. Uz kafiće na plaži, tu imate sve što vam je potrebno na kupanje. Sladoled King je 15 kuna, možda mrvicu previše ako imate hrpu djece uz sebe. Od ostalih plaža koje svakako vrijedi posjetiti, ali i paziti da se ne izgubite u raslinju i da imate dovoljne količine pitke vode sa sobom, su Pernastica, Dobre vode i Nozdre. Osim što su udaljene pa nisu napučene, njihova ljepota je upravo u moru, čist, sitan pijesak koji vas podsjeća na Karibe (za one koji su bili, a za one koji nisu, ne morate ni ići, odite na Silbu).
Sloboda na tim plažama je maksimalna, ako želite biti goli, možete, ako ne želite, ne morate. Hladovine nema na pretek, ali i tu se lako možete snaći s improvizacijom. Šetnje prema tim plažama su vrlo ugodne i na otoku možete dobiti mapu na kojoj su ucrtani putevi prema tim plažama, iako i tu treba biti oprezan da se ne zaluta. U krajnoj liniji, završit ćete na nekoj drugoj plaži, neočekivano. Moguće je da ćete sresti nekog poznatog (lice s malih ekrana) no poštujte tuđu diskreciju i ne korisite svoj mobitel za slikanje i slanje časopisu 24 sata.
Nakon plaže ste opako gladni, a tu nema bojazni, par restorana se brine da budete siti barem do ponoći. Najskuplji i vrlo ukusan restoran je na samoj pristanišnoj luci, jer tu plaćate pogled, pogotovo ako dođete na večeru, ispratit ćete takav zalazak sunca da i nije čudno koliko ćete platiti. Naravno, ne morate puno potrošiti, pašticada s domaćim njokima vas stoji 70kn i vrlo je ukusna, domaće vino je ok crno, dok bijelo zaobiđite, osim ako ne pijete gemišt. Slijedeći restoran kojeg je dobro posjetiti je Vila Velebita u samom centru mjesta, cjenovno mrvicu povoljniji od prvog restorana, tu ćete dobiti vrhunsku uslugu od iznimno ljubaznog osoblja (preporučam hladna predjela iliti snack). Ako ste za pizze, onda svakako ne zaboravite otići do Ive jer tamo su najbolje, tj. jedine pizze na otoku, malo skupe (od 50kn naviše) ali sasvim ukusne, možete i naručiti i doći po njih.
Slastičarna pored crkve će vam pružiti slatka osvježenja u obliku kolača i sladoleda.
Noćni život, barem ljeti je vrlo zanimljiv. Skoro svake večeri se događa neki performans iliti event J. Bilo da se radi o lošem reggea koncertu ili jazzu ili house partiju ili sportskom natjecanju ili kreativnim radionicama, vrlo lako se možete dobro zabaviti, preko dana se oglasi na uličnim stupovima, tako da znate gdje i kada doći, a navečer zabava može potrajati do sitnih sati.
Rezervacija smještaja je korisna par mjeseci unaprijed, a ono što posebno fascinira na ovom otoku su lijepe kuće i vile, kao da postoji neko nepisano napravilo da se ne smije graditi na ružan način. Imajući u glavi slike nekih naših ljetovališta, ovdje sasvim možete reći da je ljudima stalo živjeti na lijepom mjestu i u lijepom prostoru.
