Nacionalni park Brijuni jedan je od osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj, jedan je od najmanjih, ali i najposjećenijih parkova, poglavito za strane turiste, no i domaći nisu rijetkost. Svi znaju za Brijune, pa ipak, jako puno stanovnika nikada nije kročilo na ovaj predivni arhipelag. Ukupno je 14 otoka na arhipelagu, no običnom turistu je dovoljan odlazak upravo na najveći od njih, Veliki Brijun. Većinu drugih se može ionako pogledati isključivo iz barke, oplovljavanjem arhipelaga. Osim po svojoj neobičnoj flori i fauni, 
ovaj park je naravno poznat i po ostacima rimskih nalazišta iz daleke povijesti, ali najviše ipak po svojoj političkoj važnosti, prvo u doba Jugoslavije i najpoznatijeg stanovnika Brijuna, Josipa Broza Tita, a poslije raspada države tamo vole otići i hrvatski državnici, bilo da odlaze sami ili primaju delegacije na otocima.
Brijuni su najdostupniji iz Fažane, malog istarskog gradića na zapadnoj obali Istre, odakle svakog dana polaze brodići prema Brijunima. Naravno, red vožnje je vrlo precizno raspisan i može se provjeriti na webstranici nacionalnog parka, kao i obaveza najavljivanja većih grupa zbog prihvata gostiju na otocima, te organiziranom razgledavanju.Svoju bogatu prošlost i očuvanje iste, Brijuni ipak moraju zahvaliti g.Paulu Kupelwieseru, koji je krajem 19.stoljeća kupio otočje pokriveno malarijom i od njega napravio mondeno ljetovalište i lječilište. Izgled današnjih Brijuna uvelike ovisi o njegovoj ambiciji i želji da napravi tako veličanstven park, kojemu se ljudi i danas dive.
Naravno, da nije bilo politike, Tita i ostale ekipe, možda bi se Brijuni usmjerili na drugu stranu, ovako su ostali održavani, a tek nakon smrti Tita, i dostupni običnim smrtnicima.
Što je to tako dobro na Brijunima?
1. Priroda je toliko raskošna na tako malo prostora, iznimni oblici i primjerci šuma i drveća.
2. Maslina stara preko 1600 godina, koja i danas rađa bogati urod.
3. Divlje životinje u skoro pa prirodnom staništu, jeleni i srne slobodno šeću
okolo, dok su egzotične životnje ograđene žicom iz logičnih razloga, kao i primjerci autohotnih istarskih životinja.4. Ostavština druga Tita, bez obzira na sve, velikog državnika 20.stoljeća, od starih automobila, poklona drugih velikih državnika.
5. Zalazak sunca može biti nešto najposebnije što ste vidjeli u životu.
Što na Brijunima može biti bolje (ili da budem grub, što ne valja ili čega nema)?
1. Smješajni kapaciteti su u vrlo lošem stanju!
2. Cijene pića i hrane su katastrofalno visoke.
3. Gift shop je blagi užas, memorabilije s likom druga Tita skoro da i ne postoje ili su slovenska izdanja..
4. Cijena ulaza u sezoni je 200 kuna, što je ipak previše za domaćeg turista ukoliko želi potrošiti dodatnu kunu na otočju. Poslije sezone cijena za strance ostaje 200 kuna, a za CRO ljude je 100 kuna, prevelika razlika.
5. Nemogućnost obilaska starih državničkih vila (osim uz kojekakve dozvole države).Dakle, potencijala ko u priči, a mi koristimo tamo gdje jedino znamo i umijemo, na ulaznicama i cugi. Puno je mogućnosti da se od ove prirodno-povijesne lokacije napravi još više, pitanje je samo gdje zapinje. Vodiči su vrlo dobri i znaju svoj posao, ali izložbeni prostori imaju potencijala da budu puno bogatiji i da se i tamo nešto kaže ljudima o prošlosti i ostavštini Tita i njegovih gostiju. Vožnja vlakićem je izvrsna ideja i pregršt informacija se dobije upravo tamo, posjetom nekoj od vila bi se dobio potpuniji doživljaj kako su živjeli državnici u 20.stoljeću.
Igralište za golf je možda poziv na elitizam, no nisam siguran da pojedinici koji dolaze zbog toga mogu ostaviti toliku količinu novca u odnosu na masu ljudi koji žele doći zbog prirode, životinja i malo povijesti. Djeca mogu biti zadovoljna uvidom u park sa životinjama ili pak prepariranim primjercima, no vrlo je to skromno, bez iskorištenosti edukacijskog potencijala. Vjerujem da će bi i uprava nacionalnog parka rekla da nema novaca za revolucionarne pomake. Naravno da nema. No bolje upakiran izlet i dodana vrijednost posjetiteljima bi svakako doprinjela većem broju gostiju spremnih potrošiti više, ako im se ponudi više. Držimo palčeve da se tako nešto i dogodi i budućnosti.
